Tek nešto više od mjesec dana nakon što je Banjska u 'opštini Zvečan' došla na mapu svjetskih, ako ništa drugo onda europskih događanja, šefica Europske komisije Ursula von der Leyen posjetila je regiju – preciznije, Prištinu i Beograd, te praktički isporučila ultimatume kako se čelnici Kosova i Srbije trebaju nadalje postaviti u međusobnim odnosima.
Dok je ratno stanje na istočnim obalama Mediterana, u pojasu Gaze te Izraelu tek bilo u fazi finalnih priprema, a rat u Ukrajini došao u svojevrsnu pat-poziciju, na sjeveru Kosova se dogodio incident, tragedija, teroristički napad, ovisno s koje strane gledate na akciju skupine dobro naoružanih muškaraca... O tom događaju koji je sigurno potaknuo reakciju EK (pogotovo jer je stigao nakon isteka svih rokova predviđenih za diplomatsko rješenje problema), ali i o sigurnosnom stanju na cijelom području Zapadnog Balkana s osvrtom na svjetske strateške interese, razgovarali smo s Tonćem Prodanom, doktorom političkih znanosti, stručnjakom za terorizam i diplomiranim kriminalistom.
- Spomenimo još jednom genezu cijelog događaja u Banjskoj. Dolazi do blokada na cestama od strane naoružanih osoba, na što policija Kosova reagira sukladno zakonskim ovlastima. Da li se može nazvati terorističkim činom s obzirom na to da se napada ustavni poredak? Smatram da može jer su mete simbolične, napadaju se atributi vlasti, a to može imati samo država, u ovom slučaju kosovska policija. To se dakle može nazvati terorističkim činom, nepoštivanju ustavnog poretka. - na početku je naš sugovornik definirao događaje u toj sjeverno kosovskoj općini, događaje koji su rezultirali pogibijom trojice naoružanih muškaraca te jednim kosovskim policajcem.
Odjeci kosovskog incidenta
- Kome bi ova situacija moga odgovarati? Imamo dva suprotstavljena medijska narativa i analizom diskursa lako se da utvrditi što su čiji ciljevi. S jedne strane za Kosovo, za njihovog premijera Kurtija, radi se o rušenju ustavnog poretka, nepriznavanju vlasti, a s druge strane je retorika predsjednika Srbije Vučića da se radi o 'tlačenju' Srba u tom području. Pri čemu se odriče bilo kakve odgovornosti i umiješanost RS u sami događaj. Osuđuje se ubojstvo policajaca korektno i ljudski, no izvlači se priča o teroru kosovskog premijera Kurtija nad srpskim narodom. To su ta dva suprotstavljena narativa.
U međuvremenu, Milan Radoičić optužen je na sudu u Beogradu za organiziranje paravojne skupine na sjeveru Kosova, pušten je iz pritvora samo dan nakon privođenja. Sud u Beogradu je odbio prijedlog tužiteljstva za određivanje pritvora, te je Radoičiću oduzeta putovnica i naloženo javljanje policiji svaka dva tjedna. Prethodno je priznao odgovornost za oružani sukob u kojem je poginuo jedan kosovski policajac i trojica Srba. Njegov odvjetnik tvrdi da je privođenje posljedica pritisaka na Srbiju.
Jer politika, nasilje i teror, to su obilježja – a analizirao sam preko dvije stotine definicija terorizma koje su u opticaju – politički motivirane aktivnosti terora kako bi se postigli svoji ciljevi. Srpska lista je na čelu šest od deset općina, s većinskim srpskim stanovništvom, a u četiri gdje nisu bojkotirali su izbore u travnju. Dolazimo do toga da Vlada Srbije, dakle druge države, proglašava dan žalosti 27. rujna zbog pogibije trojice iz te skupine, ali i Republika Srpska, dakle tu se svrstava cijeli 'srpski svet'. Ljude koji su poginuli tamo već nazivaju herojima i takvim narativom privlače i bude vjerske, moralne i humanitarne vrijednosti kako bi mobilizirali što veću podršku, na neki način tražeći osvetu. Dan žalosti u cijelom 'srpskom svetu', to je direktno sugeriranje da postoji ideja 'srpskog sveta' i da to nije pojedinačna akcija pobunjenih Srba na Kosovu nego orkestrirana aktivnost i akcija, podržana Moskvom. - kaže dr. Prodan, naglašavajući još jedan vrlo bitan element.
- U ovakvim situacijama se vodi jedan „medijski rat“. To su zapravo hibridni sukobi, gdje se obračuni odvijaju primarno putem propagande, a sve kako bi se pokušali postići što bolji efekti pri čemu su ciljevi više ili manje prikriveni. Ponavljam, u ovakvim situacijama se pojavljuje izrazito velika količina dezinformacija, malinformacija i misinformacija.
Pitanje je kada će se situacija na Kosovu doista smiriti, analizira naš sugovornik uz paralelu na relativno nedavnu prošlost na cijelom području bivše Jugoslavije.
„Buffer“ zona za šverc
- Što se tiče mirnog rješavanja ovog spora, pokušaji traju još od 2011. godine i oni su 14. rujna ove godine praktički došli do svog kraja, to je bila zadnja runda pregovora. Možda međunarodne aktivnosti smanje opasnost daljnjih velikih eskalacija, pri čemu se ne mogu isključiti ovakve pojedinačne aktivnosti. U svakom slučaju treba pronaći neko rješenje, a Srbija zasad odbija priznati Kosovo, tek treba vidjeti hoće li se nešto promijeniti nakon posjeta von der Leyen te najavljenih prijevremenih izbora u Srbiji. U svakom slučaju EU i Zapad putem NATO-a moraju tu biti dio priče, dio rješenja. E sad, zajednica srpskih općina je propala, hoće li se ponovno uspostaviti i kako će to funkcionirati, ostaje vidjeti. Što se tiče daljnje eskalacije, s obzirom na pronađen veliki broj ljudi i oružja, vraćamo se na početak s dva suprotstavljena narativa: s jedne strane se radi o ekipi koja ruši ustavni poredak, a s druge strane radi se o borbi protiv represije kosovske vlade nad srpskim narodom. Posebno se tu apostrofira Kurti, jer je uvijek lakše kad se apostrofira osoba. Na taj način niste osudili narod nego pojedinca, u ovom slučaju njihova premijera. No, prisutnost NATO-a sa svojim kontingentom na Kosovu donekle osigurava stabilnost, makar je Sjeverno Kosovo poznato po etničkim tenzijama. Potrebno je naglasiti da je taj dio Kosova čvorište organiziranog kriminala te da tamo postoje paralelne sigurnosne strukture koje potiču i omogućavaju nezakonite aktivnosti jer im to odgovara. Cijelo područje je jedna „buffer“ zona za šverc cigaretama, alkoholom, drogama između Kosova i Srbije, a spona između politike i kriminala je jaka. - ocijenio je dr. Prodan stanje na Kosovu, uz ocjenu kako se eventualno tenzije mogu prenijeti na šire područje.
- Ovdje postoji paralela s recentnom povijesti, s 'Balvan revolucijom' u aktiviranju lokalnih snaga s planom izazivanja dugoročnog sukoba. Pobunjenici su računali na podršku politike, Srpske liste koji su sudjelovali u vlasti na Kosovu. A s ovim danom žalosti pokušava se cijeli 'srpski svet' homogenizirati, Dodik koji je u otvorenom sukobu s međunarodnom zajednicom te koji pledira na osamostaljenje i odcjepljenje uz svesrdnu podršku Moskve. Naravno, zbog njihovih interesa, ne sad jer oni ludo vole Srbiju. Dodik podržava etnonacionalizam s aspiracijama prekrajanja granica pa se onda dolazi do reakcija i naoružavanja drugih entiteta. On vrlo izravno govori o tome.
Srbija se pak politički izmiče uz nominalne izjave kako osuđuje takve događaje, a s druge strane proglašavaju dan žalosti. Držim ipak da do neke veće oružane pobune ne bi trebalo doći, iako se sve radi putem etnonacionalizma kako bi se mobiliziralo što više ljudi.
BiH: Svježa sjećanja na krvavi rat
Budi se krajnje desni ekstremizam koji potiče ovakve stvari. Što se tiče BiH, smatram da će tamo biti jako oprezni s obzirom na krvavi rat iz '90-tih gdje su sjećanja još jako svježa i gdje zapravo velika većina normalnih i umjerenih građana neće odazvati takvoj mobilizaciji jer imaju gorke uspomene, izmanipulirati ljude na takav način neće biti lako.
Što se tiče prelijevanja na cijelu regiju, to je moguće u prvom redu na Republiku Srpsku gdje zapravo oni osporavaju Ustavni sud BiH i visokog predstavnika, dakle najviše legitimne vlasti, kao uostalom i srpska zajednica na Kosovu, to je dakle taj 'srpski svet', to je taj isti modalitet ponašanja.
Na Kosovu se finalizira još uvijek nedovršeni raspad bivše Jugoslavije, koje je tada bilo autonomna pokrajina i nije se odcijepilo ranije, odnosno imamo nedovršenu izgradnju svih tih država, bivših republika koje se nisu konsolidirale kao iskusne demokracije nego taj proces još traje... - smatra naš sugovornik koji najavljuje kako će te zemlje tek imati problema jer je s Kosova i BiH bio veliki broj boraca na strani ISIL-a u Siriji i Iraku. 'Ti ljudi su mahom po zatvorima, još uvijek su radikalizirani, a imaju dosta vještina, vojno su sposobni te ih uglavnom tek očekuje tri R – repatrijacija, resocijalizacija i reintegracija.'
Rusija "vreba"
Što se tiče posljedica na geostrateškom nivou Tonći Prodan smatra kako Zapadni Balkan trenutno nije prioritet Zapada...
- Kome bi stanje sukoba u regiji odgovaralo, odnosno kakve bi to reperkusije u kontekstu međunarodnih odnosa i neke velike šahovske ploče, geostrateške politike imalo? Imamo Ukrajinu gdje je cijeli Zapad okrenut kontra Rusiji, ali imamo i sukob SAD i Kine, u Južnokineskom moru oko Tajvana, što je opet posebna priča. Najnovija aktualnost od posebnog interesa SAD-a i NATO saveza je trenutni konflikt Izraela i Hamasa koji se u najcrnijim scenarijima može proširiti na šire geopolitičko područje Bliskog Istoka. Postoje dakle puno veći interesi od Zapadnog Balkana, ali ako se može odvratiti pozornost od nečega značajnijeg, za to je uvijek dobar, tu je pogotovo zainteresirana Rusija.
SOA u svom izvješću govori o ruskim strateškim interesima koji se nisu promijenili, posebno u odnosu na njihov širi interes u Europi, odnosno podvrgavanje Ukrajine pod njihovu kontrolu. Na stvari je izmjena europske sigurnosne arhitekture u skladu s ruskim interesima – Rusija to traži, to je njihov zahtjev još odranije, da se NATO vrati na svoje granice i instalacije iz 1997. godine. No sve to može biti orkestrirano na neki način interesima Rusije pa i Kine, a ne treba zaboraviti Iran koji ima određeni utjecaj na ove prostore, u konkurenciji sa Saudijskom Arabijom i naravno Turskom. Prvenstveno s ulaganjima, prvenstveno prema muslimanskom dijelu populacije, pogotovo šijitima. Rusi su recimo puno ulagali u Crnu Goru, u infrastrukturu (Porto Montenegro u Tivtu), energetiku (aluminijski kombinat u Podgorici), to je takozvani soft ulazak u arenu, a sličnim ekonomskim taktikama se u širenju svog utjecaja služi i Kina, Puno je tu velikih 'igrača' koji koriste zastajanje pridruživanju EU pa se pojavljuju kao neko rješenje za ulaganja ili dugove, a to onda znači da se time praktički podržava agenda vladajućih u tim zemljama, a onda i kroz kulturu, edukaciju, medije.
Mislim da trenutno nema očite konkretne opasnosti za RH, iako smo zaista jako blizu žarištu. Hrvatska jača svoje obrambene kapacitete, sada nabavkom Rafala, uostalom članica smo NATO saveza i EU. Mi smo tu interesantni jer u okviru Schengena predstavljamo vanjsku granicu EU.
Kod nas se čak ni stanovništvo koje „koketira“ s ekstremizmom nije radikaliziralo u toj mjeri, pogotovo zahvaljujući ekonomskoj stabilnosti, ali je jako važna daljnja borba protiv dezinformacija u medijskom prostoru, kritičko promišljanje, jačanje kapaciteta građana u smislu medijske pismenosti te ustrojavanje novih provjeravatelja informacija (fact-checkera) - a upravo po pitanju tog dijela specijalnog rata dr. Tonći Prodan još jednom naglašava:
Manipulacija etnonacionalizmom i mediji
- Dosta je primjera proruskih televizijskih i internetskih medija, jedan od njih je Sputnik koji objavljuje vijesti s posebnim osvrtom o zapadnom Balkanu gdje tu regiju predstavljaju kao nestabilnu s visokom potencijalom konflikta, gdje EU proglašavaju hegemonijskom, a ispravno kažu da su to 'weak states' (slabe zemlje). EU se proglašava razjedinjenom, NATO kao agresivni i provokativni savez te da navedene alijanse nisu cilj kojem bi trebale stremiti zemlje regije. U svakom slučaju u interesu im je poticanje nestabilnosti, nasilja. I u Srbiji ima velik broj takvih medija pa ne čudi kako su medijske slobode za Kosovo, Srbiju, BiH i Crnu Goru totalno narušene, po neovisnim analitičarima. Rješenje je u sveobuhvatnoj medijskoj pismenosti te kritičkom promišljanju, što se prvenstveno odnosi na mlade, koji su često podložni manipulacijom etnonacionalizmom.
Novinari u tom području su također podložni kognitivnim pristranostima, distorziji mišljenja, zauzimanju strana i to onda dodatno radikalizira cijelu situaciju, jača desni ekstremizam. Percepcija ljudi u smislu fabriciranih vijesti u ovim zemljama, veliki broj ljudi nije svjestan da se radi o fabriciranim vijestima nego im se slijepo vjeruje. U kontekstu rata u Ukrajini, u srpskom medijskom prostoru je u prvih 150 dana rata detektirano preko 700 lažnih vijesti koje uglavnom egzistiraju u online prostoru. Američki izaslanik James Rubin, bivši političar i novinar, utvrdio je da su dezinformacije jako prisutne na području Balkana, s apostrofiranjem ruske umiješanosti u te aktivnosti.
Poziv mladima: Kritički razmišljajte!
Dakle, ključno je naglasiti da se za radikalizaciju najviše koriste online platforme, stoga je od velike važnosti educirati ljude kritičnom promišljanju te važnosti čitanja informacija u cijelosti. Dobar je primjer Finska, poučena iskustvima s Rusima oni su imali proaktivni pristup u borbi protiv „fake newsa“. Čak su i kroz školski kurikulum provodili edukaciju te su sada jedna od najotpornijih država u tom segmentu.
Za kraj, ovim putem želim na neki način pozvati sve mlade, ali i one starije, da čitaju i uče o kritičkom promišljanju. To je vještina koja je važna za sve segmente života – od privatnog do poslovnog života. Provjeravajte činjenice, zavirite u dublje aspekte svake priče i ideje na koju naiđete. Tražite dodatna objašnjenja i dokaze. Ne zadovoljavajte se s površnim informacijama i interpretaciji svijeta „crno-bijelo“.
Također, i na novinarima leži velika odgovornost. Jedna te ista vijest može se oblikovati na više načina, a novinarska zadaća trebala bi biti profesionalna nepristranost i konstantno traganje za činjenicama.
