Hugo ima četiri godine, zna više od 2000 riječi, koje slaže u rečenice, gostima će rado otkriti tko od ukućana kakve lijekove pije, od svakog će žicati hranu, posebno kikiriki, govoriti tko do kada i koliko spava, piše 24 sata.

On je istodobno huligan i maza, prgav i umiljat, tvrdoglav i poslušan. Jako je društven i ne boji se nikoga. Zapravo, boji se jedino jednookog plišanog zeca, koji u domu obitelji Gudelj, umjesto nekadašnjih heklanih tabletića, leži na televizoru. Taj smeđi zeko jedina je garancija da će televizor ostati neoštećen.

– Moj ga je prijatelj dobio, no nije se mogao baviti njime, pa sam ga ja kupio od njega. Tad je imao devet mjeseci. Hugo je najviše s mojom mamom Marom. Ona mu je sve, ona je njegov uzor, nju najviše tlači, njezin glas oponaša i ponavlja njezine rečenice. Zna koga Mara zove na telefon, zna u kojem trenutku ona ide piti kavu kod susjede ili u trgovinu, zna kad je boli glava. Tad bude tiši, no i dalje se ne gasi nego i dalje šaptom priča kako ‘Maru boli glava’ – priča Andrija Gudelj, profesionalni vojnik, koji je brbljave epizode svog Huga počeo bilježiti i objavljivati na YouTubeu, gdje imaju desetke tisuća obožavatelja iz cijelog svijeta. Neki čak Hugu šalju i darove.

Najpričljiviji je ujutro.

– Ladno, ladno. Oćemo ložit vatru, a? Oćemo sad malo ložit – pita Hugo ujutro.

Kad kihne, kaže “Misusovo” (U ime Isusovo), sam sebe zove “pile moje” jer tako ga Mara zove.



Cijelu Hugovu priču pročitajte OVDJE, a u videu pogledajte o čemu Hugo najviše voli pričati.