Reforma zdravstva opet dolazi u fokus javnosti nakon što su procurili detalji mogućih mjera koje priprema resorno ministarstvo. Vlada i ostali ministri zasad o svemu šute pa je moguće da je riječ o još jednom primjeru pokušaja i odustajanja, kakvih je posljednjih godina bilo na desetke. Ovaj bi tjedan Vlada trebala predstaviti prijedlog proračuna za iduću godinu i rebalansa za ovu tako da će se sljedeća dva dana voditi prilično užarena međuministarska debata jer zdravstvo traži dodatna sredstva, dok Ministarstvo financija očekuje rezanje rashoda. Povrh toga, reforma zdravstva je jedna od niza reformi spomenutih u Nacionalnom planu oporavka te će se njezina realizacija vezati uz isplatu idućih tranši bespovratne pomoći.
Bolovanja ne na teret HZZO-a
Ulog je velik, a važni su i prijedlozi zdravstvenog reformskog tima. Jedan od njih je da se poslodavcima ukinu olakšice za zapošljavanje mladih ljudi, zatim da se isplata bolovanja makne iz zdravstvenog budžeta i prebaci na nekog drugog. Također, povećao bi se i iznos participacije po jednom računu s 2000 na 4000 kuna, koju pokrivaju ili pacijenti sami ako nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje ili njihove osiguravajuće kuće ako plaćaju dopunsko, piše Večernji list.
Nisu svi zadovoljni ni s prijedlogom izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti prema kojemu se podržavljuju sve opće i specijalne bolnice te zavodi za javno zdravstvo i hitnu medicinu. Primorsko-goranska županija već je optužila Zagreb da im otima zdravstvene ustanove samo da bi ih poslije mogla prodati i uzeti novac. Znatno raste moć i utjecaj domova zdravlja, iako je većina liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštititi (pedijatara, obiteljskih liječnika) pod koncesijama.
Opet se kao reformska mjera spominje objedinjavanje javne nabave za sve zdravstvene ustanove u zemlji, što su neuspješno pokušavali mnogi ministri. Zdravstveni sustav očekuje da će se njihove neplaćene obveze do kraja ove godine popeti na više od 6 milijardi kuna, zbog čega nude plan koji bi trebao biti kombinacija rezanja postojećih prava, povećanja participacije i odmicanja troškova od sebe.
Poslodavci bi mogli dignuti veliku buku zbog prijedloga da se ukine olakšica za plaćanje zdravstvenog doprinosa za stalno zaposlene mlade radnike. Riječ je o olakšici koju je 2015. godine uveo tadašnji ministar rada Mirando Mrsić kako bi potaknuo zapošljavanje mladih. Svaka tvrtka koja je zaposlila preko ugovora na neodređeno radnika mlađeg od 30 godina pet je godina oslobođena obaveze plaćanja zdravstvenog doprinosa. Tu olakšicu trenutačno koriste poslodavci za 149 tisuća stalno zaposlenih mladih radnika – a prema tvrdnjama zdravstvenih vlasti HZZO, odnosno zdravstveni sustav zbog toga godišnje gubi 1,2 milijarde kuna zdravstvenih doprinosa.
U odnosu na 2015., kada je mjera uvedena, situacija na tržištu rada se uvelike promijenila. Tada smo imali visoku nezaposlenost, posebno među mladim ljudima, no danas se u gotovo svakoj branši traži radnika više, a mlađe se generacije znatno lakše zapošljavaju. Treba li danas poslodavca još i nagrađivati sa 17 posto olakšice jer je zaposlio mladu osobu? Vjerojatno ne, no ostali se ministri još nisu izjasnili o ovom prijedlogu.
Inače, ukidanje te olakšice ne smije imati nikakav utjecaj na primanja mladih ljudi, jer je riječ o bruto 2 doprinosima koje uplaćuju poslodavci. Neto plaća se zbog toga ne smije smanjivati. Olakšica u sustavu porezu na dohodak ostaje i nije ni u kakvoj vezi s plaćanjem doprinosa. Povrat cjelokupnog poreza na dohodak i prireza za zaposlene do 25 godina, a polovice za mlade u dobi od 25 do 30 godine ovime ne dolazi u pitanje, javlja Večernji list.
Beroš: Iskrivljena slika
– Nastavno na veliki odjek u medijima vezano uz predstojeće izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u ovoj prvoj fazi zasad usuglašavamo osnovne smjernice sa svim sudionicima u procesu donošenja odluka. Tek nakon postignutog konsenzusa predstavit ćemo reformu zdravstva javnosti. Izdvajanje određenih segmenata i izvlačenje istih iz konteksta stvara iskrivljenu sliku – poručio je ministar Beroš koji je ovih dana pod dvostrukim udarom, povećanja broja oboljelih od korone i potrebom da racionalizira zdravstveni sustav. A to nije moguće bez kresanja postojećih prava.
