Način na koji čelnici Grada Splita namjeravaju regulirati poslovanje unutar gradske jezgre pokazuje duboko nerazumijevanje za bilo koji oblik poslovanja i na izrazito grub način, bez ikakve mogućnosti dijaloga i dogovora, stavlja one koji sada pune gradsku blagajnu pred gotov čin. Tim prijedlogom koji uvažava samo jednu struku, onu konzervatorsku, krši se i Ustav Republike Hrvatske i niz zakona te prijeti kolapsom ugostiteljske ponude, turističkim padom i mnogobrojnim otkazima osoblju splitskih restorana i kafića, potencijalno i iseljavanjem značajnog broja sada zaposlenih u splitskom ugostiteljstvu i članova njihovih obitelji, tvrde splitski ugostitelji.
Udruženje ugostitelja Splita upozorava javnost da ovakva velika promjena u uvjetima pružanja ugostiteljskih, ali i drugih turističkih usluga u Gradu Splitu te korištenja javne površine, ne može biti donesena izdvojeno od cjelokupne gospodarske strategije Grada Splita, koja se prema općeprihvaćenim standardima donosi za minimalno razdoblje od 5 godina i to tek nakon prethodno provedenih adekvatnih studija.
Takva strategija uzima u obzir smjernice konzervatora, čije mišljenje Udruženje ugostitelja Splita apsolutno uvažava, ali mora sadržavati i socijalne, gospodarske, turističke i sve druge relevantne aspekte, kao i pravne posljedice, što sad nedostaje. Split, kao ni bilo koji drugi grad, nije muzej - u njemu ljudi moraju živjeti, raditi, opstati, a to će sadašnjim Planom korištenja površina javnih namjena unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline biti onemogućeno.
Konkretno, ne dozvoljava se nikakva komercijalna djelatnost kod Zlatnih, Srebrenih i Željeznih vrata niti u nizu ulica: Dioklecijanova, Krešimirova, Poljana kraljice Jelene, Peristil, Vestibul, Bosanska, Marulićeva, Domaldova, Šubićeva i Zadarska. Uz to minimalno 70 posto Voćnog trga, Trga Republike i Narodnog trga mora biti bez sadržaja, a ostatak slobodan za „ostale namjene“. Ugostiteljske i komercijalne djelatnosti na nekima od ovih lokacija posluju već desetljećima bez ikakvog problema i pričinjavanja štete, što nije bio dovoljan razlog gradskoj vlasti da donese racionalnu odluku, već se štekati brišu praktički nasumičnim odabirom.
Ugostitelje se tretira kao neprijatelje, a svima koji od ugostiteljstva žive, kroz jedan protuzakonit i netransparentan proces poručuje se da je u Hrvatskoj vlast sama sebi svrha, a ne servis građana koji, na najbolji način za sve, rješava probleme i doprinosi kvaliteti života. Naši konobari i konobarice, kuhari i svo drugo osoblje, očito će morati potražiti sreću u nekoj zemlji gdje je na prvom mjestu čovjek, a ne nejasna i nelogična pravila koja donose političari.
Mnogi dijelovi Plana koji se nameće ugostiteljima su nedorečeni, pa je tako propisano da se štekat može postaviti na način da ne utječe na ambijentalne i kulturno povijesne vrijednosti zaštićene stare jezgre. Potpuno je nejasno koje su to ambijentalne vrijednosti, budući se radi o osobnom doživljaju pojedinca, i kako štekati utječu na kulturne i povijesne vrijednosti, kad su, kao i tiramole, neodvojivi dio mediteranske kulture i načina života.
Plan koji se nameće dio je nečijeg hira, jer da je riječ o sustavnoj stručnoj evaluaciji koja je dio šire strategije, ne bi se ugrožavalo 5 tisuća splitskih obitelji čiji članovi kruh pošteno zarađuju u ugostiteljstvu. Neprihvatljivo je da se pred nas koji već poslujemo u izuzetno teškim hrvatskim okvirima, sada stavljaju gotovo nesavladive prepreke i zahtjevi, zaključuju splitski ugostitelji.