Bila su joj tri mjeseca kad je došla k nama i ostala je pune dvije godine. U kolovozu bi trebala napuniti tri. Bila je naša mezimica, obožavali smo je, vodili na more, uživali s njom i ona s nama, kao da je naše rođeno dijete. Ne možemo vjerovati, jednostavno ne možemo... - govori za Jutarnji list jecajući Branko Bojić, udomitelj iz Oštrog Vrha kraj Starog Petrovog Sela kod kojeg je 2,5-godišnja djevojčica, dovezena u Klaićevu bolnicu s teškim i za život opasnim ozljedama glave iz Nove Gradiške, živjela do prošlog studenoga.
- Preteško nam je bilo kad je otišla od nas - nastavlja Branko pa zaplače i opet uzima dah. Djevojčica je kritično i bori se za život. Kako je točno stradala, još nije poznato: majka je davala kontradiktorne izjave o tome da je dijete palo ili da se samo ozlijedilo, a ni liječnicima nije baš jasno kako su iznimno teške ozljede mozga nastale, s obzirom na izostanak većih vanjskih ozljeda. Nakon dvije godine odrastanja kod udomitelja, prema odluci Centra za socijalnu skrb djevojčica je vraćena roditeljima.
Riječ je o 27-godišnjem ocu i 24-godišnjoj majci koji su uhićeni zbog sumnje da su zlostavljali dijete koje je za posljedicu imalo teške tjelesne ozljede, za što im prijeti do osam godina zatvora.
Dogodi li se najgore, najavio je glasnogovornik PU brodsko posavske Damir Brezić, ići će se i na prekvalifikaciju te će ih se goniti za kazneno djelo teškog ubojstva.
- Što da vam kažem? Preteško nam je sve ovo. Eno, supruga samo plače, ne može izaći iz kuće - govori. Ističe da nije imao nikakvih naznaka da bi roditelji mogli biti nasilni prema djevojčici.
- Dolazili su ovdje vidjeti malenu i ponašali su se normalno, nisam primijetio nešto čudno. Mama je bila uvijek emotivna pa bi i zaplakala, poigrala se s njom. Ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo - kaže pa se prisjetio dana kad je malena otišla od njih.
- Mislim da je bila svjesna da odlazi. Supruga i ja smo se sakrili da nas ne vidi, nismo se pravo ni oprostili s njom, jer smo joj htjeli olakšati rastanak. Plakao sam kao malo dijete kad je otišla. Nakon toga smo se čuli nekoliko puta telefonom i jednom smo se vidjeli preko Skypea, ali nismo se viđali, jer joj nismo htjeli stvarati traumu i pomutnju. Mislili smo da ćemo se čuti za Uskrs, a sada ništa od toga. Sad ćemo je, ne daj Bože, možda morati pokopati... - rekao je nesretni udomitelj.
Roditelji i djevojčica s braćom i sestrama i bakom na katu živjeli su na samom kraju ulice Gaj na periferiji Nove Gradiške nedaleko od gradskoga groblja. Tamo se danas skupilo nekoliko njihovih rođaka koji su ondje sagradili kuće i jako su povezani jedni s drugima. U njihovoj kući, pak, ostali su majka 27-godišnjaka i očeva najstarija kći koju ima iz veze s bivšom ženom. Sa 24-godišnjakinjom, pak, osim ozlijeđene 2,5-godišnje djevojčice ima još troje djece, jedno starije i dvoje mlađih, a oni su odmah nakon saznanja i sumnje na fizičko zlostavljanje oduzeti roditeljima i zajedno smješteni u udomiteljsku obitelj na području Nove Gradiške.
Otac je ranije nekoliko puta, kako je potvrdila policija, bio kažnjavan za obiteljsko nasilje prema supruzi.
Mladić zatečen u blizini kuće kaže da mu je uhićeni 27-godišnjak bratić.
- Nemamo o čemu razgovarati. Možda jedino na sudu - poručio je. No, blizak prijatelj uhićenih roditelja djevojčice te jedan član obitelji priča da se čuo s ocem nakon što se sve dogodilo.
- Zvučao je očajno kad me nazvao. Gušeći se kroz suze mi je rekao da najmlađa od tri kćeri nije dobro i da ju je žena odvela u bolnicu u Gradišku pa će dalje za Zagreb. Stavio sam mu se na raspolaganje ako što zatreba, ili pričuvati drugu djecu, te da mi se javi kad bude u prilici. Nisam imao informaciju što se točno dogodilo, a navečer, kad sam na portalima vidio da je jedno dijete iz Gradiške pretučeno i u životnoj opasnosti, smrz'o sam se i nazvao ga, ali mobitel mu je bio isključen - rekao je prijatelj blizak uhićenom paru.
Član šire obitelji supružnika, pak, govori nam da ne može vjerovati da bi oni učinili bilo što nažao tom djetetu.
- Bila je najveća mezimica u njihova četiri zida. On je čak prošlog ljeta krenuo za Njemačku. U Münchenu je našao posao, tamo imamo i rodbinu. I kad se vratio doma, našao je posao u građevini. Nije se štedio da bi svojoj obitelji priuštio sve. Ne branim nikoga, ne znam kako su nastale ozljede na maleckoj, ali ako su doista oni pridonijeli ozljeđivanju, onda zaslužuju svaku osudu bez pogovora - oštar je član obitelji, piše Jutarnji list.
