Iza svakog velikog infrastrukturnog projekta stoji inženjerska logika koja mora pomiriti teren, okoliš, budući rast i realne potrebe korisnika. Glavni inženjer projekta aglomeracije Jelsa-Vrboska-Stari grad, Dario Bilonić, posebno ističe “future-proof” pristup, modularnost sustava, smanjenje infiltracija, stabilizaciju tlakova i dugoročnu pouzdanost mreže. Projekt je obuhvatio složeni tehnički zahvat, uključujući UPOV-e, podmorske ispuste, elaborate zaštite okoliša i niz postojećih i projektiranih crpnih stanica.
Što ovaj projekt, iz inženjerske perspektive, čini dugoročno kvalitetnim rješenjem za otok?
Prije svega to što nije projektiran samo za sadašnje opterećenje, nego za dugoročne potrebe prostora. Ozbiljan vodnokomunalni sustav mora uzeti u obzir rast potrošnje, sezonske vršne udare, buduće priključke, zahtjeve okolišnih standarda i specifičnosti terena. Ako projektirate samo za današnji trenutak, zapravo već projektirate zastarjeli sustav.
Ovdje je važno naglasiti i izbor materijala, način dimenzioniranja i ukupnu logiku sustava. U otočnim uvjetima morate graditi infrastrukturu koja je otporna, dugotrajna i jednostavnija za održavanje. To znači manje izvanrednih intervencija, veću pouzdanost i stabilniji rad sustava kroz dulje razdoblje.
Često se spominju manje vidljivi učinci poput stabilizacije tlakova i smanjenja infiltracija. Zašto su oni toliko važni?
Zato što upravo oni razlikuju površno rješenje od ozbiljnog sustava. Stabilizacija tlakova znači da mreža radi mirnije i sigurnije. Kada tlakovi “divljaju”, raste vjerojatnost pucanja cijevi, gubitaka i dodatnih kvarova. Smanjenje infiltracija jednako je važno jer sprječava ulazak neželjenih voda u sustav, čime se povećava učinkovitost i smanjuju operativni troškovi.
To su učinci koje prosječan korisnik možda neće vidjeti kao atraktivan rezultat, ali će ih osjetiti kroz manji broj kvarova, stabilniju uslugu i veću pouzdanost sustava. U inženjerskom smislu, upravo tu leži kvaliteta.
Koliko je modularnost sustava važna za budućnost?
Vrlo je važna. Sustav koji se može lakše nadograđivati i prilagođavati budućim potrebama mnogo je vrjedniji od sustava koji je “zaključan” u jedno stanje. Modularnost znači da se mreža može širiti, da se novi korisnici mogu priključivati uz manje zahvate i da lokalna zajednica ima fleksibilnost za budući razvoj.
To je osobito važno na otoku, gdje se potrebe tijekom vremena mogu mijenjati zbog turizma, stanogradnje, gospodarskih aktivnosti i novih okolišnih zahtjeva. Dobar projekt ne smije biti krut. On mora biti dovoljno robustan, ali i dovoljno prilagodljiv.
Koliko je zahtjevno uskladiti inženjerska rješenja s okolišnim i prostornim ograničenjima?
To je jedan od najzahtjevnijih dijelova posla. U ovakvim projektima ne projektirate u laboratorijskim uvjetima, nego u stvarnom prostoru s mnogo ograničenja: od povijesnih jezgri i obalnog pojasa do geotehničkih uvjeta i okolišnih standarda. Zato je važno da inženjersko rješenje bude ne samo tehnički ispravno, nego i prostorno odgovorno.
U tom smislu, dobra infrastruktura ne znači samo da sve “radi”, nego da je izgrađena na način koji poštuje prostor i minimizira buduće rizike. To je pravi standard suvremenog inženjerstva.
Što biste Vi izdvojili kao najveću tehničku vrijednost ovog projekta?
Njegovu sposobnost da objedini pouzdanost, održivost i razvojnu spremnost. To nije uvijek lako postići. Često projekti budu dobri u jednoj dimenziji, a slabiji u drugoj. Ovdje je cilj bio izgraditi sustav koji je funkcionalan danas, koji je okolišno odgovoran i koji ima kapacitet služiti zajednici i u budućnosti.
Za inženjera je to najvažnije: da sustav ne bude samo dovršen, nego da bude dobar.
