Saif al-Islam Gaddafi, sin dugogodišnjeg libijskog vođe Muammara Gaddafija, ubijen je, potvrdili su u utorak izvori bliski obitelji, njegov odvjetnik Khaled el-Zaydi te libijski mediji. Okolnosti njegove smrti zasad nisu razjašnjene.
Njegova smrt označila je kraj jedne od najkontroverznijih političkih figura modernog Bliskog istoka – čovjeka koji je nekoć slovio kao reformator i nasljednik, a završio desetljeće u zatočeništvu, izolaciji i političkoj marginalizaciji, piše Reuters.
Nasljednik bez funkcije, ali s golemom moći
Iako nikada nije obnašao službenu državnu funkciju, Saif al-Islam Gaddafi dugo se smatrao najmoćnijim čovjekom u Libiji nakon svoga oca Muammara Gaddafija, koji je zemljom vladao više od 40 godina. Obrazovan na London School of Economics, tečno govoreći engleski jezik, Saif al-Islam bio je lice Libije prihvatljivo Zapadu. Sudjelovao je u ključnim diplomatskim misijama – vodio je pregovore o odustajanju Libije od oružja za masovno uništenje te dogovarao odštete obiteljima žrtava terorističkog napada na Pan Amov let 103 iznad Lockerbieja 1988. godine.
Predstavljao se kao reformator, zagovarajući ustav, ljudska prava i izlazak Libije iz međunarodne izolacije.
Slom imidža i brutalni obračun s pobunom
Sve se promijenilo 2011. godine, kada je u Libiji izbila pobuna protiv Gaddafijeva režima. Umjesto distanciranja, Saif al-Islam je stao uz obitelj i plemenske lojalnosti, postavši jedan od arhitekata brutalnog gušenja pobune.
U tadašnjim istupima pobunjenike je nazivao "štakorima", prijetio rijekama krvi i poručivao da će se režim boriti "do posljednjeg metka". "Ovdje se borimo, ovdje umiremo", rekao je tada u intervjuu Reutersu.
Bijeg, zarobljeništvo i smrtna presuda
Nakon pada Tripolija pokušao je pobjeći u Niger, prerušivši se u beduina. Zarobili su ga pripadnici brigade Abu Bakr Sadik te ga odveli u grad Zintan, mjesec dana nakon što je njegov otac ubijen. Sljedećih šest godina proveo je u zatočeništvu. Prema Human Rights Watchu, nije prijavljivao zlostavljanje, ali je većinu vremena bio u samici, izoliran od vanjskog svijeta. Nedostajao mu je zub, imao je ograničen pristup televiziji i knjigama, a posjetitelji su bili rijetki.
Godine 2015. sud u Tripoliju osudio ga je na smrt strijeljanjem zbog ratnih zločina. Istodobno, protiv njega je bila aktivna i tjeralica Međunarodnog kaznenog suda u Haagu zbog ubojstava i progona.
Povratak iz sjene i propali izbori
Nakon puštanja na slobodu 2017. godine, temeljem zakona o amnestiji, Saif al-Islam godinama je živio u ilegali, strahujući od atentata. Postupno se vraćao u javnost, primao posjetitelje i raspravljao o budućnosti Libije.
U tradicionalnoj libijskoj nošnji pojavio se 2021. u gradu Sabhi, gdje je predao kandidaturu za predsjedničke izbore. Računao je na nostalgiju dijela stanovništva za stabilnošću prije 2011. godine.
No njegova kandidatura izazvala je žestoke podjele. Oružane skupine i žrtve Gaddafijeva režima snažno su joj se protivile. Iako je diskvalificiran zbog presude iz 2015., pokušaj žalbe propao je kada su naoružani borci blokirali sud. Ti sukobi dodatno su doprinijeli kolapsu izbornog procesa i povratku Libije u politički zastoj, piše Reuters.
Kontroverzna ostavština
U intervjuu za The New York Times Magazine Saif al-Islam Gaddafi je svoju političku strategiju opisao riječima koje su dodatno zgrozile javnost: "Morate se vraćati polako, polako. Kao striptiz. Morate se malo igrati s njihovim umovima."
Njegova smrt zatvara poglavlje jednog ambicioznog, ali duboko kontroverznog političkog puta – od zapadnjački obrazovanog reformatora do simbola neuspjele tranzicije i trajne nestabilnosti Libije.
