U redakciju nam se javila mlada samohrana zaposlena majka iz Splita, koja je ogorčena postupanjem službenika državnih institucija, prema majkama djece s poteškoćama u razvoju.

25-godišnja majka dvoje djece, od kojih jedno ima poteškoće u razvoju, željela je ostati anonimna, jer se boji da će joj službenici ovih institucija zamjeriti što se obratila medijima.

– Kako imam dijete s poteškoćama u razvoju, imam pravo na naknadu, odnosno “Dopust za njegu djeteta s poteškoćama u razvoju”. Poziv za vještačenje kojim se odobrava ova naknada sam čekala preko misec dana, a kad sam odvela dijete na vještačenje, početkom travnja, dobila sam rješenje koje je proslijeđeno na protokol HZZO-a. Tamo su na njega samo trebali udrit pečat da bi ja ostvarila pravo na tu naknadu – kaže ova mlada samohrana majka.

No, duže od mjesec dana nitko joj se nije javio ili znao odgovoriti na njen upit zašto joj “Dopust za njegu djeteta s poteškoćama u razvoju” nije odobren. Nakon mjesec i pol dana čekanja, na njezin račun je “sjela” trećina iznosa naknade, za što je odmah zatražila objašnjenje.

– Isplatili su mi “majčinu njegu” za trećinu svibnja, umjesto od početka travnja. Razlog koji sam dobila od njih je da nisu stigli pečatirati dokument do 17.svibnja. Misec i po dana im je tribalo za udrit pečat na rješenje koje su dobili čim je završeno vještačenje. Znači, odobrili su mi tu naknadu na šest mjeseci iako mi dijete ima probem koji nije kratkotrajan, a onda si još dopuste da drže moju dokumentaciju misec i po dana negdi u ladici, a samo su trebali pečatirat.

Ja sam toliko bijesna, jer te samo vozaju. Kad sam došla tamo pitat šta je s mojim slučajem, prije vještačenja, rekli su mi da su izgubili moje dokumente. Sutra su mi rekli da su ih zametnuli sa strane, ali da su ga našli i da će ga sad predat u obradu. Znači, da ti ne reagiraš i ne ideš i pitaš šta se događa, ne bi dočeka za godinu dana da se nešto riješi.

Jedna poznanica je tako godinu i po dana čekala poziv za vještačenje. Samo zato jer nije išla tamo nego je čekala, čekala, čekala, a kad je prošlo godinu dana, nije više mogla čekat. Kad je napokon otišla tamo, oni su joj isto tako rekli, ko i meni, da su oni to zametnuli – govori nam.

Iako stanje njenog djeteta zahtjeva velike financijske izdatke koje ne može pokriti samo od svoje plaće, ova mlada majka ne traži milostinju, već ono na što ima pravo prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama. Ljuti je stav državnih službenika koji se prema njoj, ali i drugim majkama s kojima je u kontaktu, odnose bezobzirno.

– Bijesna sam jer oni očito ne razume da mi ne tražimo za dijete koje je zdravo. Mi tražimo za dijete koje je bolesno, koje ima poteškoće i treba mu stalna njega, koja često zahtjeva jako puno novca, ne tražimo bez razloga. Al tako se odvratno ponašaju prema nama, da je to nevjerojatno. Za šta god sam ja njih pitala objašnjenje, nikad nisam dobila odgovor. Uvijek je odgovor obratite se tome i tome, obratite se tome i tome. Ja više ne znam kome se obratit. Čak sam zvala i u Zagreb, ali nitko ništa ne zna i svi se prave ludi.

Za ovo rješenje sam ih pitala “pa ko je to napisa i pečatira, pa dajte mi tu gospođu”. A onda su mi rekli “ta gospođa je otišla na godišnji”. Ja govorim, “pa mora postojat neko ko je mijenja” i opet nisam uspila dobit ni toga, ni ikakav konkretan odgovor. Apsolutno se ograde od svega, za ništa nemaju objašnjenja. Kažu mi “to vam je gospođo moja tako” i njima je to zaključena stvar – priča naša sugovornica.

Tragično je da se bilo koji građanin, a pogotovo mlada samohrana majka, nakon kontakta s javnim službenicima, osjeća ovako bespomoćno. Ali još gore od toga je što je zahtjevala da se njena priča objavi anonimno, jer se boji da će spominjanje imena i prezimena, utjecati na prihvaćanje njenog zahtjeva.

– Malo mi je to riskantno, mogu mi zamjerit ako pročitaju. Dok se ne riješi ovo sve s majčinom njegom, ja nemam prava ni na dječji doplatak za drugo dijete. Jer su mi rekli dok ne riješe jedno dijete, neće ni drugo. Da neće oni svako dijete posebno rješavat, nego sve zajedno. Tako da ja sad nemam nikakvu naknadu – objašnjava.

Samo troškovi za pelene i mlijeko za njezino dijete s poteškoćama u razvoju mjesečno prelaze tisuću kuna, zbog čega ova mlada majka jedva spaja kraj s krajem, jer osim navedenih, ima niz drugih troškova za oba djeteta.

Žalosno je da dio svoje plaće izdvaja za zapošljavanje baš tih javnih sužbenika kojih se boji. Službenika čija bi uloga trebala biti da građanima omoguće što bezbolniji put kroz birokratski pakao hrvatskih institucija, pri ostvarivanju njihovih prava. I umjesto da majkama, koje se ionako nose s velikim problemima, bar malo olakšaju život, na ovaj način im dodaju još briga. Žalosti da nemaju više razumijevanja i empatije prema ljudskim bićima. Pogotovo kad su ta ljudska bića njihovi poslodavci.