U Škripu će se, u sklopu Supetarskog lita, u subotu 26.08. 2017. održati još jedno izdanje Festivala čakavske riči u spomen na velikog bračkog čakavskog pjesnika, Škripjanina, Štefu Pulišelića.
Škripjanin Stjepan Štefe Pulišelić, najplodniji je brački čakavski pjesnik. Autor je 14 zbirki pjesama od kojih je svakako najpoznatija i kod Bračana najpopularnija „Glos sa škrop“. Od 2009. godine u Muzeju otoka Brača u Škripu krajem kolovoza, na Festivalu čakavske riči „Stjepan Štefe Pulišelić“, okupljaju se ljubitelji i autori čakavske poezije – barba Štefi u čast, slaveći domaću brošku rič.
Ove godine festival se održava u Muzeju otoka Brača u Škripu – rodnome mjestu ovog velikog bračkog pjesnika. Festival svake godine posjeti nekoliko stotina zaljubljenika u poeziju i kulturu, koji uživaju ljubav prema svome škoju opisanu stihovima Stjepana Pulišelića, piše Hotspots.
Festival posjećuju domaći, ali i i ostali prijatelji ovoga prelijepoga otoka koji u stihovima slavnog pjesnika prepoznaju dijelove svoga života i bračkih običaja.
PROGRAM DOGAĐANJA
I ove godine – 26. kolovoza u 20.30, na Večeri Bračkih čakavskih pjesnikinja u čijoj će uvodu biti održan mali homagge za dvije sjajne bračke čakavske pjesnikinje Nevu Kežić i Tonku Petrić, a svoje će pjesme na čakavici kazivati pjesnikinje: Magdalena Senjković, Ivona Džimbeg, Magda Marinković i Mercedes Marinković.
Na škripskoj pjaci potom će se održati ribarska večer uz klapu Mrduja, srdele, vino i kolače škripskih gospođa.
Festival se održava pod pokroviteljstvom Grada Supetra, a organizatori su Turistička zajednica Grada Supetra, Muzej otoka Brača i Narodna knjižnica Supetar, javlja Hotspots.
Stjepan Pulišelić – brački pjesnik čije ime i djelo i danas živi u puku
Stjepan Štefe Pulišelić (1910. – 1998.) je bio hrvatski pjesnik s otoka Brača, iz Škripa. Pisao je pjesme na čakavskom narječju. Bio je utemeljiteljem sociologije na zagrebačkom sveučilištu i najplodnijim čakavskim pjesnikom. U svojim pjesmama opisuje sve karakteristike bračkoga običnog čovjeka: od njegovih psihofizičkih osobina do običaja i slikanja puke svakodnevice. Ne zaboravlja težake i motike, tovare i berbu drva, ribare i marangune, kamenare i turiste.
