U prometnoj nesreći koja se u četvrtak dogodila u Dubokoj Ljutoj smrtno je stradao fra Ivan Kramar, gvardijan Franjevačkog samostana u Pridvorju i policijski kapelan. Kramar je rođen 1967. godine u selu Maljine u općini Travnik, studirao je teologiju u Sarajevu i Zagrebu, a njegove pjesme prevođene su čak i na kineski jezik.
Teška nesreća u Dalmaciji: U sudaru gradskog busa i auta poginula jedna osoba
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Od njegovog dolaska u Konavle održan je niz kulturnih događanja pa je tako uspio dovesti Milansku skalu, Pontanima zbor, zbor Adoro, a organizirale su se i brojne pjesničke večeri. Veliko prijateljstvo imao je akademikom Lukom Paljetkom s kojim je predstavio knjigu poezije ‘Čavli zime‘, a tu je bila i zbirka pjesama ‘Kameno more‘.
Kao misionar, Kramar je obišao brojne države pa je tako boravio u Africi gdje se susreo sa siromašnim stanovništvom kojega je, usprkos svim neprilikama u kojem živi, opisao kao sretnog i zadovoljnog s onim što ima. Tvrdio je kako je čovjeku dovoljno jako malo da bi bio sretan te da su vrijednosti u razvijenom svijetu drugačije, više orijentirane prema materijalnome.
U slobodno vrijeme uživao je u kuhanju te je bio zaljubljenik u zelenu menestru. Volio je i sport te je posebno bio ponosan na žensku rukometnu reprezentaciju i njihov uspjeh na Europskom prvenstvu.
2020. godine Kramar je primljen u Društvo hrvatskih književnika na temelju objavljenih zbirki pjesma i cjelokupnog književnog rada.
Kiša
Gledam kako se kiša rađa.
Pitam: u koga si se zaljubila,
kišo?
Nekako prebrzo na zemlju padaš.
Moje su misli ptice,
i tvoje,
brane se od onih crnih,
jačih.
Ruke k nebu dižem, i radi tebe.
Teško je nebo.
Zato i padaš na nas.
(Ivan Kramar)
Izvor: Dubrovački vjesnik
