Noć muzeja u Vrboskoj ove je godine po prvi put održana u Ribarskom muzeju, novom domu najstarije muzejske zbirke Muzeja općine Jelsa, a program je privukao oko 150 posjetitelja. Večer je bila posvećena iskustvu baštine kroz uprizorenja, s naglaskom na tradicijski ribolov sitne plave ribe na području srednje Dalmacije. Posebno je zanimljivo da je izložbu posjetio ogroman broj posjetitelja stranog govornog područja što je samo potvrda zanimljivosti domaće tradicije i baštine i strancima.
Program je tematski proizašao iz projekta Pečat od vrimena portala Dalmacija Danas, koji se bavi očuvanjem i interpretacijom dalmatinske baštine kroz novinarstvo, fotografiju i vizualno pripovijedanje, a posjetiteljima je ponudio rijetku priliku da se upoznaju s gotovo nestalim ribolovnim praksama.
Uprizorenje baštine između struke i iskustva
Ravnateljica i kustosica Muzeja općine Jelsa, Marija Plenković, istaknula je da su uprizorenja tradicijskih praksi uvijek izazov za muzejsku struku.
Duje Dorotka organizirao je večernji program pod temom „Iskustvo baštine kroz uprizorenja“.
Iz etnološkog i muzeološkog aspekta, uprizorenja tradicijskih praksi za koje nemamo živih sugovornika i svjedoka uvijek izazivaju stanovitu bojazan jer nas vraćaju na temeljna pitanja struke o autentičnosti. Bez obzira na to koliko mislimo da smo istražili teme, pitanje je koliko smo u stanju rekonstruirati prakse i vještine iz prošlosti. Međutim, pokazalo se da se radi prije svega i o pučkom i o zabavnom iskustvu. Tako možemo vidjeti do koje razine seže naše znanje o prošlosti.
Nismo sami sve smislili što smo radili, već su temu uprizorenja u naš muzej donijeli ljudi iz portala Dalmacija Danas. Također, u projekt su bili uključeni članovi udruge Lantina i naši prijatelji izvan formalnih organizacija i baš svima im zahvaljujem na sudjelovanju.
Naziv projekta je „Pečat od vrimena“, a vrbovačko izdanje projekta nazvali smo „Gremo na sardele“, jer uprizoruje ljetni lov na srdele tratama uz pomoć svjetla, u ovom slučaju svićala, koje dugo nije u upotrebi, a nekada je bilo vrlo korišteno u srednjoj Dalmaciji. Riječ je o gospodarski važnoj vrsti ribolova za cijeli kraj.
Zahvaljujem se udruzi Lantina, koja je organizirala cjelokupnu logistiku, stavila na raspolaganje brodove i ljude koji su preuzeli uloge ribarske družine, zbog čega smo sve i uspjeli uspješno rekonstruirati. Posebno se zahvaljujem fotografima Miroslavu Lelasu i Milanu Šabiću – fotografije su nastale tijekom tog uprizorenja.
Rade Popadić: Iza projekta ostaju vrijedne priče, fotografija i nove spoznaje i poznanstva
Autor tekstova projekta i glavni urednik portala Dalmacija Danas, Rade Popadić, istaknuo je da je riječ o nekomercijalnom projektu koji se realizira s vanjskim suradnicima, profesionalnim fotografima.
Radi se o nekomercijalnom projektu portala Dalmacija Danas, koji realiziramo s vanjskim suradnicima, sjajnim fotografima Miroslavom Lelasom i Milanom Šabićem, a projekt podržava Agencija za elektroničke medije. Pečat od vrimena zamišljen je kao rubrika u kojoj se obrađuju tradicijske priče, povijest, baština i legende.
Dojma sam da živimo u vremenu kada je posljednji trenutak iz prve ruke čuti priče o stoljetnim tradicijama ovih podneblja. Prve teme objavili smo 2024. godine i do danas smo objavili 20 nastavaka. Prva četiri nastavka ticala su se tradicijske hrane – plisnaca. U tom, ali i u drugim slučajevima, nisu ostale samo napisane priče i fotografirane situacije, nego su nastala i nova prijateljstva. Mislim da je to jedan od najljepših segmenata našeg projekta. Ovaj projekt nas je upoznao s toliko divnih ljudi, ali je i upoznao mnoge ljude međusobno.
Moram priznati da mi, kada mi je Miro prvi put spomenuo mogućnost obrade teme povijesti hvarskog ribarstva, nije bilo svejedno jer se radi o temi koju je trebalo vrlo dobro proučiti. Smatram da smo na kraju dobili zanimljiv tekst s dosta napisanih stranica.
Ova izložba neće završiti ovdje, već se dogovara njezino postavljanje u drugim gradovima. Spomenuo bih da je prošla izložba Pečata od vrimena, ona o plisnacu, samo u Hrvatskoj bila prikazana na sedam lokacija, a lani smo je otvorili i u Italiji, na tri lokacije, uključujući regiju Molise, gdje žive Moliški Hrvati. U listopadu prošle godine izložba je otvorena i u glavnom gradu Čilea, gdje su je imali priliku vidjeti javnost i folkloraške zajednice iz cijelog svijeta.
Osobito smo ponosni što je FIJET Hrvatske ovaj projekt i njegove priče nagradio nagradom struke „Marko Polo“.
Na kraju mi je posebno zadovoljstvo najaviti da sljedeće godine planiramo izdati knjigu „Pečat od vrimena“, koja bi sadržavala teme i fotografije koje smo radili tri godine.
Duje Dorotka: Vrijedan projekt
Voditelj Ribarskog muzeja Vrboska, Duje Dorotka, podsjetio je da je lov na srdelu tratama i svićalima bio ključni oblik gospodarstva, spominjan još u 13. stoljeću, te da je othranio i odškolovao brojne generacije otočana.
Miroslav Lelas je, osim uloge fotografa, bio duboko uključen u organizaciju te smo u listopadu prošle godine napravili dugo dogovarano uprizorenje. Nije bilo puno dileme oko teme – lov na srdelu tratama i svićalima.
Ovaj način ribolova spominje se prvi put u 13. stoljeću u Dubrovačkom statutu, ali smatramo da je ovaj tip ribolova još stariji. On je othranio i odškolovao brojne generacije otočana. Ova je tema prilično dobro obrađena u muzeju te smo se odlučili za rekonstrukciju.
Mislim da se radi o vrijednom projektu jer neke rupe u toj priči ne možeš osvijestiti dok se ne okušaš. Postoje situacije koje vidiš tek na licu mjesta – primjerice postavljanje svićala, količine luči koje će se upotrijebiti. Tako smo nabrali kašetu luča i kašetu obične borovine i jedva smo izvukli po' ure. Kada to doživiš na brodu, kad doživiš izgoreno drvo koje pada u more, kad čuješ taj zvuk – to je onda nešto sasvim drugo.
Zahvaljujem se portalu na svemu. Osobito je hvale vrijedno što je svićalo izradio kovač Ante Kotromanović, koji je također opisan u jednom od nastavaka Pečata od vrimena.
Svićalo nije vareno, nego kovano, kako se to nekoć radilo. Mislim da je to bila jedinstvena prilika u životu vidjeti kako izgleda kada je svićalo aktivno, a večeras možemo vidjeti kako izgleda zacrnjeno svićalo.
Kada govorimo o uprizorenju nečega prije 100 ili 200 godina, nikada ne možemo biti 100 posto autentični, ali mislim da je upravo u tome vrijednost ovog projekta. To su stvari koje izmiču kolektivnoj memoriji, pa je važnost tog iskustva ogromna.
U prizemlju smo postavili pet fotografija vezanih uz izradu svićala, a na katu su fotografije samog ribolova.
