U znak trajnog sjećanja na djecu stradalnike Domovinskoga rata kulturno umjetničko društvo "Karol Wojtyla" je ponudilo, uz suorganizaciju Gradske knjižnice Kaštela i Hrvatske udruge Benedikt, brojnim zainteresiranim posjetiteljima hvalevrijedan i sadržajem bogat program u vrlo lijepom i udobnom Kulturnom centru Kaštel Lukšića.
Pažnje je vrijedan i susret s prijateljima udruge Osmica iz Viteza koji su nam se pridružili zastrašujućim svjedočanstvom smrti osmero djece od eksplozije granate na dječjem igralištu u Vitezu. Bilo je to 10. lipnja 1993. Povezani blizinom i osjećajima pratili smo dirljivu antiratnu dramu „Brod“ scenaristice i autorice teksta Doris Grgurin koju su nam predstavili djeca, članovi KUD-a "Karol Wojtyla".
Potom su nam se predstavili i prijatelji iz Viteza g. Ivan Sajević, voditelj Gradskog kazališta mladih i g. Ivan Garić, predsjednik udruge Osmica i sam ranjen kobnog dana na dječjem igralištu. Bila je to eksplozija navođene granate s područja muslimanske armije BiH i to na dan potpisanog primirja
„Uporno se stvara konstrukcija obrane s muslimanske strane koju su njihovi povjesničari već objavili u knjigama, tvrdeći da je to mjesto u blizini legitimnih vojnih ciljeva koji su oni gađali“ objasnio je g. Garić.
Nakon kraćeg predaha uslijedio je drugi dio programa, predavanje na temu „Spomendan na ubijenu djecu u Domovinskom obrambenom ratu“ s četiri meritorna predavača dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, dr. sc. Mihovil Biočić ratni ravnatelj KBC Split, dr. sc. Tihomir Rajčić povjesničar i mr. sc. Petar Perić.
Potrebno je kontinuirano njegovati i čuvati memoriju sjećanja na žrtve
Prof. Petar Perić polazi s pozicije osobnog iskustva roditelja, profesora povijesti u nastavi s dugogodišnjim radnim iskustvom i vlastitog iskustva gubitka oca koji je bio dragovoljac u Domovinskome ratu. Smatra da je potrebno kontinuirano njegovati i čuvati memoriju sjećanja na žrtve i vrijednosti Domovinskoga rata već od predškolske dobi. Poticati djecu na razmišljanje, razvijati osjećaj vršnjačke empatije.
"Danas se povijest Domovinskog rata proučava u završnom razredu osnovne škole što nikako nije dobro ni dovoljno", zaključuje prof. Perić.
„Djeca su bila žrtve srpske vojske poslane iz Beograda“, jasan je prof. Rajčić na početku predavanja uspoređujući s već poznatim, dobrim primjerima njegovanja sjećanja i čuvanja nacionalnog prestiža na provjerenim podacima. Spomenik u Londonu stradaloj djeci iz Drugoga svjetskog rata, potom putujuća izložba“ Bez dječje igre“ iz Yad Vashema u Jeruzalemu o stradanju židovske djece u Drugom svjetskom ratu, te najnovija izložba o stradanju ukrajinske djece „Nenapisana knjiga života“ otvorena je 6. lipnja 2024. s velikim odjekom u Europi. U završnici predavanja predlaže da Hrvatski sabor odredi poseban spomendan za najmlađe stradalnike Domovinskoga rata i predlaže 1. listopada Dan sv. Male Terezije ili 3. svibnja 1992. najtužniji dan u povijesti Slavonskog Broda, kada je poginulo šestero djece.
Dječji je kirurg, dr. Biočić potvrdio činjenicu da su ubojstva djece bila namjerna jer je agresor želio promijeniti etničku sliku, očistiti, uništiti identitetska obilježja Hrvatske. Agresor je uništio 13 hrvatskih bolnica, a znak je crvenog križa bio njihov cilj za gađanje. Posebno boli relativiziranje i zaborav. Prema podacima smatra se da je u Hrvatskoj milijun djece pogođeno ratom od toga čak 600.000 izravno. Podatak iz 1992. bilježi od ukupno 325.806 prognanih Hrvata, polovica su bila djeca. Dr. Biočić predstavio je brojne podatke o djeci stradalnicima iz Domovinskoga rata, ali i prvi znanstveni simpozij o ubijenoj i ranjenoj djeci održan 2019. u Konavlima, Pridvorju. Ovaj je vrijedan događaj okupio roditelje i rodbinu ubijene i ranjene djece, ranjenu djecu, civilne stradalnike Domovinskoga rata te povjesničare, zdravstvene djelatnike i druge stručnjake kojima je područje interesa Domovinski rat i njegove žrtve, pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović.
5497 djece ostalo bez jednog roditelja, a njih 74 bez oba roditelja
Dr. sc. Ante Nazor konstatira da mediji objavljuju mnoge dezinformacije, posebice kada je riječ o Bosni i Hercegovini. „Naziv za počinitelje zločina koristi se opća imenica neprijatelj, nije baš slučajnost. Hrvati u Bosni i Hercegovini su konstitutivan i autohtoni narod i moraju biti ravnopravni“, naglasio je predavač. Tijekom rata podaci o ubijenoj djeci upućivali su se iz bolnica u javnost, tako da podatak iz ožujka 1996. bilježi 267 smrtno stradale djece i 1044 ranjene s napomenom da to nisu konačne brojke. Dr. Fattorini je 2007. objavio podatak da je 5497 djece ostalo bez jednog roditelja, a njih 74 bez oba roditelja. Godine 1996. evidentirano je 48.760 prognanih iz Hrvatske, a 62.683 iz Bosne i Hercegovine, ukupno 111.443 surovo prognane mladeži bez vlastitog doma, škole, vrtića. Danas u bazi podataka Hrvatskog dokumentacijskog centra imamo 385 stradale djece na okupiranom i slobodnom području zajedno. Od ukupnog broja ubijene djece 284 su žrtve muškog spola, a 101 dijete ženskog spola. U Bosni i Hercegovini ubijeno je ukupno 169 djece. Njihova se imena i podaci nalaze u našem dokumentacijskom centru. Dr.sc. Nazor prihvaća 3. svibanj 1992. prijedlog spomendana ubijene djece kada je od istog agresora ubijeno devetero djece, sedmero u Slavonskom Brodu a dvoje djece u Ljubuškom. U zaključku svojeg predavanja g. Nazor je istaknuo da su Hrvati u središnjoj Bosni žrtve armije Bosne i Hercegovine i muslimanske politike.
U zaključku večeri svi predavači su suglasni da se odluku o nadnevku spomendana najmlađih mučenika Domovinskoga rata prepusti Zajednici udruga hrvatskih civilnih stradalnika domovinskoga rata RH.
Voditeljica prvog dijela programa bila je gospođa Valerija Maglica, a ravnateljica je Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić vodila program tematskog predavanja. Program je s pažnjom pratio i predstavnik Splitsko-dalmatinske županije, pročelnik Damir Gabrić, gđa Ivana Serdarević Bravić u ime Ministarstva hrvatskih branitelja iz Splita i gđa. Antonija Kljaić u ime grada Kaštela.
Hrvatska udruga Benedikt je posebno ponosna na svoju članicu Doris Grgurin koja je primila zasluženo priznanje kulturnog umjetničkog društva „Karol Wojtyla“ iz Kaštela za dugogodišnje nesebično zalaganje i uloženi trud.
