Ciparske vode polako gube bitku s prekrasnom, ali invazivnom proždrljivicom, poznatijom kao “lionfish”, morski paun ili riba lav te je samo pitanje dana kad će je kao neobičan ulov prijaviti i neki od hrvatskih ribara. U Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu šale se kako oni već imaju i internu kladionicu kad će stići prva dojava o toj grabežljivici, piše Večernji list.
No situacija je zapravo vrlo ozbiljna. Ribe koje smo dosad zadivljeno gledali u akvarijima ili dugometražnim animiranim filmovima, šarene, prugaste, točkaste, zubate, kljunate – neke i naoružane otrovnim bodljama – sve su veća prijetnja morskom svijetu Jadrana kakav poznajemo, njegovoj bioraznolikosti, ekosustavima, hranidbenom lancu, pa i čovjeku koji od njega živi. Globalno zatopljenje i klimatske promjene zbog procesa tropikalizacije privlače sve više toploljubnih vrsta u Jadransko i Sredozemno more te posljednjih godina bilježimo niz novih ribljih vrsta poput afričkog kostoroga, vladike arbanaškog, prugastog kljunaša, lampuge, morskog vepra, tupousne barakude, oštrozubog morskog guštera, čarobnog patkokljunčića, šiljatozube murine... Ribari i ronioci na njih u početku gledaju kao na trofeje za slikanje.
Lionfish donosi katastrofu
Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kaže kako ribe lavovi ili ribe pauni (Pterois miles i Pterois volitans), koje pripadaju razredu zrakoperki, još uvijek nisu potvrđene u Jadranskom moru pa još nije ni službeno utvrđeno ni njihovo hrvatsko ime. Prirodno područje rasprostranjenja P. miles je Indijski ocean, od Južne Afrike do Crvenog mora i Perzijskog zaljeva, dok je P. volitans prirodno rasprostranjena u zapadnom i središnjem Pacifiku do zapadne Australije.
No desetljeće nakon što su 1992. kao akvarijske vrste namjerno ili nenamjerno unesene u vode Floride, proširile su se duž cijele istočne obale SAD-a do Meksičkog zaljeva i Karipskog mora te se biološka invazija tih dviju vrsta u zapadni Atlantik smatra jednom od najbržih i ekonomski najštetnijih invazija morskih riba ikada zabilježenih, piše Večernji list.
– Ribe lavovi (pauni) su općenito karnivori (mesojedi). Narastu do 40 centimetara, a prehrana im uključuje razne vrste riba i rakova. Vrlo su sličnih vanjskih obilježja te se razlikuju samo u broju peraja. U zapadnom Atlantiku postali su glavni grabežljivci riba koraljnih grebena, smanjujući gustoću populacija više od 40 vrsta riba za više od 65% u samo dvije godine – kaže prof. Dulčić, koji smatra da je uspjeh njihove invazivnosti rezultat kombinacije više čimbenika – ranog spolnog sazrijevanja, visoke reprodukcijske sposobnosti, posjedovanja otrova za obranu te nedostatak predatora.
– Otrov tih riba uzrokuje oticanje, ekstremnu bol te paralizu ekstremiteta. Kod organizama slabijeg imuniteta može čak nastupiti i smrt u ekstremnim situacijama – ističe on.
Iako su te ribe spore i mirne, vrlo brzo se razmnožavaju i prilagođavaju novim staništima te postižu veliku brojnost, istiskujući autohtone vrste. Razmnožavaju se svaka četiri dana tijekom cijele godine i produciraju oko dva milijuna jajašaca godišnje koja plutaju morskim strujama i šire se na vrlo velike udaljenosti, što ih, kao i činjenica da vrlo brzo dosegnu zrelost, čini vrlo učinkovitima u koloniziranju novih grebena na račun domaćih vrsta. No, najveća su opasnost za prirodnu ravnotežu, odnosno ravnotežu hranidbenog lanca u morskom ekosustavu, jer su izraziti grabežljivci na manjim, ribolovnim vrstama riba te predstavljaju i socioekonomsku opasnost.
– Poremećaj u hranidbenom lancu očituje se i u tome što riba lav (paun) ima sve manje potencijalnih neprijatelja u Mediteranu, a to su prije svega morski psi, raže, kirnje te lampuge. Kako je sve manje pripadnika spomenutih vrsta, događa se da ne postoji u dovoljnoj mjeri prirodna regulacija brojnosti te novopridošle – nezavičajne vrste u Mediteranu – kaže prof. Dulčić.
Smatra se da je riba lav (paun) u Mediteran stigla iz Indijskog oceana kroz Sueski kanal. U Sredozemnom moru P. miles prvi puta je zabilježena 1991. u vodama Izraela, 2012. je ulovljena u Libanonu, 2014. na Cipru, 2015. u Turskoj i Grčkoj, a u vodama Italije 2016. kod Sicilije.
– Na Bahamima i Bermudi pokrenuta su dva programa upravljanja i uklanjanja tih riba koja su uključivala obuku, prikupljanje dozvola za njihovo uklanjanje te dodjeljivanje posebne zastavice za ronjenje koja dopušta ribolovcima podvodno uklanjanje tih vrsta. Javnim se seminarima te ribe promoviraju i kao izvor hrane s nadom da će ljudska konzumacija podržati razvoj ribarstva kod komercijalnih i rekreativnih ribara, što je upravo sada slučaj na Cipru, u Turskoj pa čak i Grčkoj – objašnjava Dulčić te dodaje kako se koristi i nova vrsta zamke koja se postavlja na veće dubine nedostupne roniocima.
Uz pomoć postavljenih kamera na temelju fotografija prepoznaje se je li unutar zamke riba lav ili neka druga vrsta. Prepozna li računalo ribu lav, vrata zamke ostaju zatvorena dok se u protivnom vrata otvaraju i riba može isplivati van. Druge pak metode borbe invazije protiv te ribe su organiziranje događanja ribolovnih i podvodnih ribolovnih turnira uklanjanja upravo tih vrsta. Na samo jednom takvom turniru na Bahamima 2009. u jednom je danu ulovljeno čak 1408 jedinki.
Više o temi pročitajte na ovome LINKU.
