Na prostoru današnjeg sela Podgrađe, nedaleko od Benkovca, smjestila se Aserija (Asseria) – drevni grad čiji korijeni sežu duboko u željezno doba. Iako danas djeluje tiho i gotovo zaboravljeno, ovo arheološko nalazište krije priču o više od tisuću godina kontinuiranog života, razvoja i kulturnog prožimanja.
Aserija je bila jedno od ključnih središta Liburna, moćnog ilirskog naroda koji je dominirao istočnom obalom Jadrana. Već u predrimsko vrijeme razvila se u značajno urbano središte zajednice Aserijata, a dolaskom Rimljana dodatno dobiva na važnosti i postaje municipij.
Jedan od glavnih razloga procvata Aserije bio je njezin izniman prometni položaj. Grad se nalazio na važnoj antičkoj prometnici koja je povezivala obalni Jader (današnji Zadar) s unutrašnjošću. Putovi su vodili prema Nedinumu, Varvariji, Scardoni, vojnom logoru Burnumu te dalje prema Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije.
Zahvaljujući toj povezanosti, kroz Aseriju su prolazili trgovački tokovi iz cijelog Mediterana – od Italije i Grčke do sjeverne Afrike. Upravo ta otvorenost prema svijetu učinila ju je pravim kozmopolitskim središtem antičkog doba.
Impozantni bedemi i graditeljsko umijeće
Najimpresivniji ostatak Aserije i danas su njezini monumentalni bedemi. Debeli do tri metra, a na pojedinim mjestima visoki i do sedam metara, građeni su od golemih kamenih blokova težine i do nekoliko tona. Dio tih zidina potječe još iz 5. stoljeća prije Krista, što svjedoči o ranoj organiziranosti i graditeljskom znanju Liburna.
Zanimljivo je da su kasniji Rimljani nadograđivali postojeće strukture, ali nisu mijenjali osnovni urbanistički okvir grada. Time Aserija postaje jedinstven primjer kontinuiteta između liburnske i rimske civilizacije.
U grad se ulazilo kroz monumentalni slavoluk podignut u čast cara Trajana početkom 2. stoljeća. Taj reprezentativni ulaz bio je simbol moći i važnosti Aserije u rimskom svijetu.
Unutar zidina nalazio se forum – središte javnog života. Danas se na njegovu mjestu nalazi crkva sv. Duha, podignuta stoljećima kasnije, no tragovi antičkog trga i dalje su vidljivi. Grad je imao i razvijen sustav opskrbe vodom – akvedukt dug oko tri kilometra dovodio je vodu iz obližnjih izvora.
Liburnski cipusi – simbol života i smrti
Aserija je posebno poznata po cipusima – karakterističnim liburnskim nadgrobnim spomenicima cilindričnog oblika. Upravo je na ovom području pronađen njihov najveći broj, a pretpostavlja se i da su se ovdje izrađivali.
Na njima su se nalazili natpisi s podacima o pokojnicima, ali i simboli poput šišarke, koja je predstavljala besmrtnost i vječni život. Ti spomenici svjedoče o razvijenoj kamenoklesarskoj tradiciji koja se na ovom prostoru održala do danas.
Grad koji je nestao, ali nije zaboravljen
Kao i mnoga antička središta, Aserija nije preživjela turbulentno razdoblje kasne antike. Tijekom velikih seoba naroda, u 6. i 7. stoljeću, grad postupno napušta stanovništvo, a život u njemu zamire.
Stoljećima je potom bio prepušten zaboravu, sve dok arheološka istraživanja nisu ponovno otkrila njegovu veličinu i značaj. Iako je velik dio grada još uvijek skriven pod zemljom, svako novo istraživanje donosi nova saznanja o ovom fascinantnom mjestu.
Danas Aserija predstavlja jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Dalmaciji, ali i dalje nedovoljno poznat široj javnosti. Planovi o uređenju arheološkog parka mogli bi u budućnosti ovom prostoru udahnuti novi život i omogućiti posjetiteljima da na licu mjesta osjete duh prošlih vremena.
Jer Aserija nije samo ruševina – ona je svjedok susreta kultura, trgovine, ratova i svakodnevnog života ljudi koji su na ovom prostoru živjeli više od tisuću godina.
Neshvatljiva nebriga države i društva za ovaj prvorazredni lokalitet
