U subotu je u Ulici bana Josipa Jelačića u centru Splita, na zidu trafostanice, osvanuo mural posvećen legendarnom kapetanu Hajduka Frani Matošiću.
Uz njegov lik, ispisane su riječi: "Hajduk je imao velikih igrača, ali nikad tako velikog kapetana" te broj odigranih utakmica i golova kojima je Matošić postavio nikad srušen rekord u povijesti Hajduka.
Frane Matošić je svoje prve nogomete korake napravio u podmlatku škole čuvenog Luke Kaliterne sa samo 10 godina, a već sa 16 odigrao je prvu utakmicu za seniore Hajduka, protiv sarajevske Slavije u kojoj je postigao tri gola.
Za Hajduk je odigrao 739 susreta, u kojima je postigao 729 pogodaka postavivši time nenadmašiv rekord kluba u broju nastupa i broju postignutih pogodaka.
Na terenu poznat kao veliki Hajdukov kapetan, igrač kojem nitko nije proturječio i koga su svi morali slušati, u privatnom je životu bio skroman obiteljski čovjek. Koliko je bio karakteran, ali i cijenjen potvrđuje priča po kojoj je dva puta odbio prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan. Tito ga je respektirao i poslušao. Štoviše, kasnije je naredio da se Matošić vrati u Komunističku partiju nakon što je iz nje bio izbačen zbog navodnih nereda na utakmici s Crvenom zvezdom (udario beka Branka Stankovića).
Matošić je bio također izuzetno ponosan. U razdoblju kad je Hajduk dominirao prvom ligom, u prvoj polovini 50-ih godina dva su puta bili onemogućeni u osvajanju naslova. Zato je Matošić upao na sjednicu NSJ-a i pitao: “Imate li ovdje barem gram poštenja?”. Mnogo godina potom sjedio je u predsjedničkoj loži Poljuda na utakmici s Italijom (1:1) zajedno s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom te mu se suprotstavio ustvrdivši kako je “njegova” Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu. Od kluba se oprostio 1956. u utakmici protiv Spartaka iz Subotice u Splitu (4:1).
Nakon što je prestao aktivno igrati, nastavio je sudjelovati u nogometu kao trener. Bio je Hajdukov trener od siječnja 1957. do lipnja 1958. Kratko je vrijeme bio tehnički direktor, pa i predsjednik kluba. Jedno vrijeme je bio izbornik tuniške izabrane vrste, a u dva navrata vodio je i RNK Split.
Preminuo je u rodnom gradu, 29. listopada 2007. kao jedan od posljednjih igrača generacije s početka 1950-ih.
