Publika je u podrumima Dioklecijanove palače imala priliku uživati u još jednom sjajnom gostujućem komadu – Krležinoj drami „U agoniji“ u izvedbi Putujućeg kazališta i Scene Ribnjak. Drami koja je svjetlo dana ugledala 30-ih godina prošloga stoljeća udahnuta je nova dimenzija kreativnosti i odnosa puna poštovanja prema klasiku i piscu koji ne leži svima, i to sve zaslugom triju glumaca koji su se upustili u rizik rada na tekstu koji je barem jednom prošao kroz ruke svih čitatelja, redatelja, glumaca i studenata.
Ljudi su više nesretni i glupi nego krivi
U komornoj i sumornoj atmosferi malog krojačkoj salona Laure Lenbach (Nela Kocsis) koji je s obje strane okružen publikom, gotovo zagušen našim licima koja zadiru u život jedne disfunkcionalne obitelji, barunica prebire po materijalima i ogorčeno se svađa sa suprugom, bivšim potpukovnikom i zatvorenikom, strastvenim alkoholičarom i kockarom Lenbachom (Darko Stazić). Njegovi nagomilani dugovi i prebacivanje financijske odgovornosti na mnogo mlađu suprugu počeli su kulminirati – svaki put kad Laura odbije posuditi mu novu svotu novca, Lenbach je vrijeđa i prijeti da će se ubiti. Čitavoj situaciji nimalo ne pomaže njen ljubavnik, Ivan pl. Križovec (Ozren Grabarić) koji fiškalski hladnim floskulama i djetinjim nerazumijevanjem ženske senzibilnosti samo raspiruje njenu živčanost. Neočekivana opravdanja koja na barunov račun sipa Križovec Laura dočekuje riječima: „Nije ga dotukla Lepoglava, nego njegova vlastita narav“, a on iz svega uspijeva napraviti podrugljivo predavanje o besmislenu patrijarhatu braka i bizarnim slučajevima razvoda kojima se bavi, već time sugerirajući da smo status quo u vezi s Laurom odgovara te da, ni u slučaju barunove smrti, ne bi pomislio na ženidbu. Nimalo ne pomaže što iz ženskih krugova Laura saznaje za njegovu aferu s mladom Ruskinjom.
Rekli ste da ćete se ustrijeliti u 7, pa sam goste pozvala u 9
Tragedija Krležine drame ne leži u tome što završava smrću protagonista, nego u činjenici da je to drama bez ljubavi. Laura Lenbach vrijeđa svoga muža, govori mi da je smrdljivi pijanac, zalijeva parfemom dio sobe u kojemu on stoji, želi pokazati da joj je dosta svih godina ucjena u kojima on svaku svađu završava prijetnjom samoubojstvom. Poziva prijateljice u goste, govoreći mu da je bio obećao da će se ustrijeliti ako ne skupi novac do 7, ali „takve se mizerije ne strijeljaju.“ Tada Lenbach pokazuje jedinu jasnu karakternu crtu, a to je tvrdoglavost. U bučnom mraku Dioklecijanove palače odjeknuo je pucanj i na pozornici ostavio samo Lauru i njezina ljubavnika koji je i suparnikovu smrt uspio učiniti povodom za priglup monolog o (bez)osjećajnosti i (ne)razumijevanju. Usprkos Laurinim molbama da je sasluša i pomogne joj, Križovec nastupa kao odvjetnik i brani pokojnika i njegov raskalašen život ispunjen lažima, aferama i tragedijama uz riječi: „To je večeras potpuno svejedno! Tko već nije dignuo ruku na ženu?!“ Sasvim dovoljno da pozornica ostane bez još jednog lika koji je pokušao pronaći izlaz u ljubavi, a nije uspio.
Dobrodošla gostovanja i glumci
Splitska publika očito voli gostovanja, jer kao i za Macmillanova „Pluća“ u izvedbi Teatra Exit, i za Krležinu dramu tražila se karta više. Gostujuće predstave pružile su priliku da uživamo u drugačijem, i klasičnom i modernom pogledu na djela, a najveći su plus nova glumačka lica. Uz pohvale scenografiji Petre Kriletić i kostimografiji Marite Ćopo, najveći pljesak ide glumcima na kojima se vidi da im Krleža nije pao s neba u ruke, nego da je plod njihova rada, promišljanja i zalaganja. Na kraju, pošteno je spomenuti da je Nela Kocsis besprijekorno utjelovila Lauru Lenbach. Da je kazalište medij razvikan poput filma, usudila bih se reći da su odabrani gledatelji mogli uživati u njenoj ulozi života.
