Pučišća se opraštaju od učiteljice Tončike Božinović.
Evo što je objavljeno na Facebook stranici Pučišća.
Sklopila je oči jedna plemenita žena, žena koja je svoj učiteljski put ispunjavala neizmjernom empatijom, blagošću, toplinom i ljubavlju prema svim svojim đacima.
Sklopila je oči, naša učiteljica Tončika Božinović...
Bila je pristupačna i svakom je čovjeku prilazila nježno, a njezina blagost topila je sve strahove i nesigurnosti. Radila je u vremenima u kojima je strogoća bila vladarica, a ona je uvijek iznašla načina da mirnim glasom utiša svaku buku i smiri svaki metež.
Njezina ruka znala je pomaziti znatiželjne glavice poput majčine, a osmijeh nas je liječio i davao novi vjetar u leđa.
Bila je anđeo u učionici i njezini svi đaci danas će prizvati najljepša sjećanja.
"Draga gospojo! Hvala Vam na Vašoj dobroti. Ja idem u svijet. Mislit ću na Vas i pomagat ću svakom, kao što ste i Vi meni pomagali. Vaš Hlapić", čitala nam je. Svakoga dana nekoliko stranica.
Svakoga dana podsjećala nas je koliko vrijedimo.
Nosit ćemo vas u srcu, predraga učiteljice...
Počivajte u miru, a vašoj obitelji upućujemo izraze iskrene sućuti.
Od drage meštrovice Tončike oprostio se i njezin učenik Josip Bauk, a njegove riječi prenosimo u nastavku:
"Davno je bilo to, u onoj nekoj drugoj i drugačijoj zemlji. Mi smo bili svi isti, istoga roda iz istoga mista, i išli svi u isti razred. U toj nekoj drugoj zemlji živjela je i draga drugarica (učiteljica) Tončika. Ona je bila drugačija, nije bila iz našega mista, nije bila našega roda, al je bila od glave do pete sva naša. Čast mi je bilo, a danas ponos, to da me ona svojom dobrotom oblikovala, da sam po crtančici pisao, u matematici zbrajao, na likovnome glumio slikara, ali iznad svega sam najviše volio kad bi nam naša drugarica (učiteljica) Tončika sjela na klupu i čitala "Priče iz davnine". U njenom tonu, u njenoj milni, u njenoj dobroti plovio sam, tada po prvi put, u sve čudesne svjetove, upravo vođen njenom majčinskom rukom. Nije bila našeg roda jer je i tada odisala nekom profinjenošću, bila je dama, iako su u to vrijeme svi bili drugovi, no i tada je bila gospođa. Bila je utjelovljenje dobrote, a meni je bila prva stanica na putu u ovaj beskonačni svemir mogućnosti i ideja. I premda o njoj pišem u prošlom vremenu, draga naša drugarice (učiteljice) živ će biti vaš duh dok god bude živjelo i posljednje dijete u koje ste satkali more svoje ljubavi i dobrote. Hvala Vam od srca na svemu i nadam se da se vidimo ponovno GORE, i očekujem da nas čekate sa Sunčevom ljuljačkom u ruci."
