Umro je Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i urednik radija. Nedavno je 28. 01., napunio devedeset godina, javlja Jutarnji list.
"Hvala Bogu da ću uskoro umrijeti", napisao je u svojoj pjesmi u prozi "Dolazak proljeća" Dragojević, poručivši da ne bi volio jesti med pčela koje ne razlikuju umjetno od prirodnog cvijeća. Tri baš takve, zbunjene kao da su evolucijski neopremljene, piše pjesnik, gledao je kako oblijeću plastične tučke ispred dućana u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.
.png)
Danijel Dragojević umro je u zimu 2024., ove bolesno tople veljače. Pjesnik je otišao za južine koja zbunjuje životinje i ljude, u vremenima poremećenim kad ni velebitski medvjedi više ne hiberniraju redovito. Pjesnik velikog opusa izmaknuo se iz života u vremena promijenjena, neprirodna, jer kome sad vjerovati kad se i pčele dadu prevariti?
Dragojevića je kritika još za života proglasila klasikom. Objavio je dvadesetak knjiga, među kojima su " Kornjača i drugi predjeli", "Nevrijeme i drugo", "Prionopid", "Razdoblje karbona", "Rasuti teret", "Cvjetni trg", "Žamor", "Negdje", "Kasno ljeto"... Mnoge je čitatelje njegova osobnost intrigirala koliko i njegove pjesme, jer je za javnost odavno odlučio i do kraja života ostao - šutljiv. Sve što je javno želio reći kazivao je u svojoj poeziji.
Intervjue nije davao, medija se kao književni autor klonio, makar je kao urednik ostavio bitna traga u emisijama o poeziji na Hrvatskom radiju; dugi niz godina uređivao je "Poeziju naglas", "Dnevnike i pisma" te "Bibliovizor".
Živio je i radio u Zagrebu.
Danijel Dragojević bio je Korčulanin, iz Vele Luke, tamo je rođen u siječnju 1934., skupa s bratom Ivanom. Obojica braće bili su pisci. Ivan, preminuo u kolovozu 1999., autor je više romana. Zbog romana "R2" u kojem opisuje partizanske zločine proganjan je za bivšeg režima.
Otkako više nije uređivao emisije na Hrvatskom radiju, Danijel Dragojević u javnosti nije govorio. Kad je prije trideset godina nagrađen Goranovim vijencem poručio je da ne bi mogao doći u zabludu da pomisli da nagradu prima baš on osobno. Te kazao da se zahvaljuje u ime tog drugog, tog nagrađenog Danijela Dragojevića, o kojem "mnogi od vas i mnogi od mojih kritičara bolje znaju … više nego ja". Zahvalio se u ime Dragojevića kojega, kazao je, nema bez njegovih čitatelja, jer pjesnik se u onom drugom, onom koji ga čita, ostvaruje.
Kolikogod da Dragojević pjesnik bio čitan, kolikogod da se njegovi naslovi tražili, knjige su mu nakladnici objavljivali u svega jednom izdanju, jer tako je osobno htio. Nije želio da se objavljuju nova izdanja, piše Jutarnji list.
