Mogu li slova biti tužna? Ako mogu, onda možemo reći da je datum 13. kolovoza 1995. godine, u bližoj povijesti ovog dijela Dalmacije, zapisan najtužnijim slovima koja postoje.
Jer tog dana u borbama kod Bosanskog Grahova prekinuti su životi čak petnaestorice mladića iz Kaštela i Splita pred kojima je trebala biti cijela budućnost, kao i životi šestorice ratnika iz drugih dijelova Hrvatske.
Bitka kod Bosanskog Grahova, jedna je od onih bitki koje se, iz nekog nedefiniranog razloga često ne spominje, spominje se tek na ovu obljetnicu, iako je ta bitka imala izniman vojni i geopolitički značaj. Bila je to bitka, u kojoj je obranjeno sve ono postignuto u Oluji i spriječeno da Knin ponovno dođe pod vlast srpskih snaga, prisjećaju se na portalu Kaštela.org te nastavljaju:
"Bili su to dani kada je Hrvatska slavila Oluju, a većina ratnih jedinica poslana na zasluženi odmor. No, kako je jednom netko napisao, za pripadnike 141. brigade, među kojima je bio i veliki broj mladih momaka, skoro dječaka, ratni pakao nije stao.
Radi se o bitki kada su poražene snage vojske Republike Srpske na širem području Grahova u noći s 12. na 13. kolovoza pokušale izvršiti kontraudar, pri čemu su zauzeli strateški važan prijevoj Derale između Strmice i Grahova, čime se otvorila mogućnost za put srpskim snagama prema Livnu i Kninu.
Srpske jedinice, među kojima su bili Druga drinska laka pješačka brigada, 65. zaštitni puk, specijalna policija iz Banja Luke, interventne snage 1. i 2. Krajiške brigade, a sve pod zapovjedništvom Ratka Mladića te noći krenule su u kontraudar, koji je, uz brojne žrtve, zaustavljen od strane pripadnika 141. brigade.
U večernjim satima 13. kolovoza, 141. brigadi u pomoć su pristigli jedna bojna Sedme i jedna bojna Četvrte gardijske brigade pa su ojačane i organizirane hrvatske snage krenule u protunapad i uz pobjedu nad srpskim snagama 15. kolovoza stigli do Drvara.
U borbama su sudjelovali i 6. domobranska pukovnija, 126. domobranska pukovnija i tenkovski vod 113. brigade", piše na portalu Kaštela.org.
U dva dana poginulo je 20 pripadnika Hrvatske vojske, a jedan se vodio kao nestao, od kojih su čak njih 15 bili pripadnici 141. brigade iz Kaštela i Splita.
Ivan Burić, Denis Jerković, Loran Šulentić, Tomislav Grujica, Stipe Marčić, Denis Baleta, Dragan Kikić, Oleg Ujević, Nenad Božan, Ranko Grbavac, Sead Jasenčić, Slaven Ujević, Ante Merćep, Ante Domazet i Zoran Karanović, imena su koja su onim najtužnijim slovima upisana u srca njihovih sugrađana.
Inače, 13. kolovoza već nekoliko godina obilježava se kao Dan sjećanja na poginule hrvatske branitelje, pri čemu se uz posjet mjestima pogibije hrabrih ratnika u Bosanskom Grahovu, u tom mjestu služi i sveta misa zadušnica.
Obilježavanju ovog dana i ove su godine nazočili predstavnici Grada Kaštela i kaštelanskih braniteljskih udruga, koji su u Grahovu položili cvijeće i upalili svijeće za poginule.
No, ovaj dan obilježava se i u srcima dijela Kaštelana i Splićana, kao dan uspomena i boli, koja ne prestaje niti nakon 26 godina.
