Ante Bilić, gradonačelnik Trogira, obratio se svojim sugrađanima povodom dana grada.
Evo što im je poručio.
Drage Trogirke i Trogirani,
šesti put za redom obraćam vam se kao gradonačelnik povodom Dana grada, a siguran sam da sam jednako toliko puta u svom obraćanju spominjao mostove. Nije naš grad San Francisco ni Hamburg, ali bez mostova Trogir kakav imamo ne bi postojao pa ću se držati te tradicije.
Lani smo s našim partnerima započeli, a ove godine dovršili obnovu starog čiovskog mosta. Ove godine dobili smo i željno iščekivano idejno rješenje za most preko Foše gdje smo kao malo koji grad u Hrvatskoj dali cijeli proces u ruke struci. Svjesni bisera u kojem živimo, prepustili smo odluku konzervatorima, arhitektima, inženjerima, struci, a na nama je bilo im osiguramo potrebne uvjete i da provedemo ono što su odabrali. To je jedini pravi put.
Svih ovih godina izgradili smo po meni jedan drugi, najvažniji most, a to je most između građana i gradske uprave.
Svake godine su javne tribine našeg projekta participativnog budžetiranja, koji i dalje provodimo jedini u Dalmaciji, sve punije. Suradnja, otvorenost, rasprava uživo i stavljanje javnog interesa na prvo mjesto jedini su put. On zna bit malo neugodan, traži dodatno vrijeme, ali priznajem da sam ponosan na vas sugrađane koji ste odabrali aktivno sudjelovati u tome i što nam je nakon šest takvih godina Trogir danas potpuno drugi grad. Od onog što smo nekad bili sigurno brodimo prema cilju, a to je najpoželjniji mali grad na obali.
Sjećam se kad sam postao gradonačelnik koliko smo se veselili što smo napravili ugibališta na autobusnim stanicama, a ove godine u tijeku je preko 100 milijuna kuna investicija.
Danas smo grad koji razmjenjuje svoja iskustva na međunarodnoj razini. U projektu Competence smo s Oslom, Pragom, Budimpeštom, a početkom prosinca pozvani smo u Grenoble prezentirati naše iskustvo s participativnim budžetiranjem s kojim smo i ove godine ušli u Top 50 svjetskih gradova po izboru Međunarodnog opservatorija za participativnu demokraciju. Nismo Hamburg ili San Francisco, ali Rio de Janeiro, Montreal, Buenos Aires, Milan, Istanbul... Trogir. To je društvo u kojem se nalazimo kad je ta politika u pitanju.
Trogir je jedan od 8 svjetskih gradova i jedan od 2 europska koji se preko ugledne organizacije ICCROM bavi problemom zaštite baštine od požara, uz gradove iz Irske, Izraela, Brazila, Kanade, Čilea...
Ono što mi je želja je da se za koju godinu nađemo među najboljim smart city primjerima i najzelenijim gradovima na Mediteranu. Za smart city pobrinut ćemo se suradnici i ja, a za zeleni dio, trebat ćemo i veliku potporu naših sugrađana, a mnogi od njih predano rade na tome što se vidi i po ovogodišnjim laureatima. Ponosan sam što imam sugrađane koji nam vjeruju, koji žele sudjelovati i biti dio promjene na bolje.
I zato posebno hvala svakoj Trogirki i Trogiraninu za prijavu problema kroz aplikaciju Gradsko oko, za prijavu ideje malog komunalnog projekta, za svaki kilogram odvojenog otpada koji su donijeli u reciklažno dvorište. Za sudjelovanje na javnim tribinama kad smo zajedno tražili kako riješiti problem parkinga za stanare i zajedno smislili rješenje. Ja sam sada tu, za koju godinu bit će netko drugi, ali mostovi koje zajedno gradimo će kao trajna vrijednost. Trogir je vaš i proteklih godina ste se počeli tako odnositi i brinuti o gradu, svojoj ulici, svom ulazu. Zajedno smo podigli standard i tko god došao neće se više nikada moći vratiti na staro. To je najveća vrijednost.
Čestitam dobitnicima nagrada:
- Osobna nagrada ide dr.sc. Marijanu Čipčiću, zbog iscrpne monografije „Trogir između svjetskih ratova 1918. – 1941.“.
- Osobna nagrada ide davateljima koji su darovali krv 95 i više puta i davateljice koje su darovale krv 70 i više puta, a to su ove godine Ivan Kandija, 96 puta i Tonći Jakus, 96 puta.
- Skupne nagrade idu Trogirskoj karnevalskoj udruzi Rašpin Jute za 20 godina djelovanja i Udruzi Trogirski glazbenici zbog iznimne aktivnosti u četiri godine postojanja.
- Plaketa grada ide Petru Geiću, istaknutom igraču i treneru HNK Slaven Trogir.
- Dvije medalje grada idu građanima koji su predali najviše odvojenog otpada u reciklažno dvorište, a to su Dominik Škojo (1947.), 1842 kg i Mile Draženović, 523 kg (1947.).
- Medalja grada ide Georgu Ankeru (1945.) iz austirjskog Tirola, zbog dugogodišnje humanitarne aktivnosti, osobito za vrijeme Domovinskog rata, a i kasnije. Ove godine je 60 godina da je prvi put posjetio Trogir i 30 godina da se humanitarno angažirao.
- Medalja grada ide Mariji Božić zbog aktivnog sudjelovanja u kulturnom i vjerskom životu grada, posebno kroz Operu Selectu gdje je volontirala i ustupala svoj dom izvođačima.
- Medalja ide i Anti Kuzmaniću (1936.), dugogodišnjem djelatniku Doma zdravlja, koji pomogao unaprjeđivanju zdravstva u Trogiru, osobito je pomagao umirovljenicima, a i mnogim drugima zbog svog humanog karaktera.
Za kraj samo ću reći – na dobro van došla Stivanja!
