Trstenik, mali otok u Kvarnerskom zaljevu prepoznatljiv po velikoj zgradi svjetionika iz doba Austrougarske, a na njemu se nalaze i velike plitke uvale. Popularno je odredište nautičara sa Cresa, Lošinja, Raba i Paga. Na njemu se nalaze i dva manja pristaništa koja se mogu upotrijebiti u slučaju nevolje i lošeg vremena. Prilikom prilaska treba biti oprezan budući da je sam nizak, a uz to još i okružen pličinama.
Prilikom šetnje po ovom otočiću, kojeg posjećujem svakih nekoliko godina, u samoj zoni prskanja valova primijetio sam jedan jako zanimljiv prizor, kakav nisam mogao vidjeti nigdje drugdje, pa mi se učinilo da bi o tome bilo zgodno napraviti kratki izvještaj, napisao je novinar portala morski.hr.
Na sjeveroistočnoj obali otoka, neposredno uz more uočio sam tri velika mlinska kamena, jedan do drugog, koji su bili u različitim fazama obrade. Zbog izgleda obale i okolnih stijena, njih je teško primijetiti s mora, jer se optički stapaju s ostatkom obale, a na kraju i napravljeni su od istog materijala kojim je okružen njihov okoliš.
Od ta tri velika kamena, za koje pretpostavljam da su bili namijenjeni mlinu za masline, jedan je praktično dovršen (nedostaje samo rupa za osovinu, ali to bi se možda napravilo na odredištu), drugi je većinom oblikovan, osim na donjem dijelu oboda. Treći je tek započet i iz okolne stijene „oslobođen“ je tek manji njegov dio, dok je ostatak čvrsto srastao s podlogom.
Za izradu ovih kamena odabrane su pločaste, slojevite stijene kojima debljina sloja odgovara debljini kamena i kad bi kamen bio potpuno oblikovan, tada bi ga „odlijepili“ od sljedećeg sloja, vjerojatno upotrebom klinova.
Sva tri kamena dosta su erodirala okolnim morem i vidi se da je od njihove izrade prošlo poprilično vremena. Iz današnje perspektive teško je i zamisliti kakvim alatom i koliko sporo je trajala njihova izrada. Nakon svega, trebalo ih je i priručnim tehnikama, onako teške, prebaciti na brod, koji zbog pličine sigurno nije mogao doći neposredno do njih.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
