U ranim jutarnjim satima preminuo Miroslav Ćiro Blažević. Trener svih trenera preminuo je nakon duge i teške bolesti. Ćiro će ostati zapamćen kao jedna od najvećih figura ovdašnjeg nogometa i netko kome će nogomet ostati vječno dužan, piše Danas.
Ćiro se nogometom počeo baviti još od mladih dana. Pamtimo ga kao prosječnog igrača koji je tek nekoliko sezona proveo u ozbiljnim klubovima. Bio je igrač zagrebačkog Dinama, HNK Rijeke, FK Sarajeva i Lokomotive Zagreb.
Kako je došlo do nadimka Ćiro?
Nadimak "Ćiro" dobio je još kao mali, na dječjoj predstavi u kojoj je glavni lik bio lutak Ćiro, koji je imao sličnu govornu manu kao i on. Njegovoj se majci nije to sviđalo i molila je da ga nitko ne zove Ćiro pa su ga nekako počeli zvati "Blaž", pogotovo kad se preselio u Zagreb. No onda su ga tamo prepoznali neki njegovi znanci iz Travnika, opet ga počeli zvati Ćiro i tako je nadimak ostao.
Ubrzo nakon završetka igračke karijere posvećuje se trenerskom poslu. Trenersku karijeru počinje u manjim švicarskim klubovima, a kasnije postaje izbornik reprezentacije Švicarske. 1979. godine vraća se u Hrvatsku gdje trenira najprije Rijeku, a zatim Dinamo Zagreb s kojim osvaja Prvenstvo Jugoslavije i Kup Maršala Tita.
Nakon političkih sukoba primoran je napustiti Dinamo, a nakon treniranja PAOK-a i još nekoliko klubova, vraća se u svoj Dinamo 1993. godine i osvaja prvenstvo i dogodine kup s "Modrima". 1994. godine postaje izbornikom reprezentacije Hrvatske koja tek stupa na međunarodnu nogometnu scenu.
Na Europskom prvenstvu 1996. prolazi u drugi krug, ali ispada od jake Njemačke u vrlo kontroverznoj utakmici. U Francuskoj 1998. Ćiro doživljava svoj najveći uspjeh u karijeri. S talentiranom momčadi Hrvatske koju su između ostalih činili Šuker, Boban, Prosinečki, Bilić i Jarni uzima brončanu medalju na svjetskom prvenstvu. Nakon tog uspjeha, Ćirina karijera lagano ulazi u silaznu putanju, piše Danas.
Trener po cijelom svijetu
Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Miroslav Blažević vodio je klubove u još šest zemalja: Francuskoj (Nantes, 1988.-1990.), Grčkoj (PAOK, 1991./1992.), Sloveniji (Mura 2003.), Kini (Shanghai Shenhua, 2010.), Iranu (Mes Kerman, 2011./2012.) i BiH (Sloboda Tuzla, 2014.).
Ćiro je bio poznat ne samo kao vrhunski nogometni stručnjak, nego i kao vrstan motivator koji je bio u stanju u kratkome razdoblju potpuno mijenjati mentalitete svojih klubova, pa je od ispadanja iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.) i Osijek (2002.). To mu nije uspjelo sa švicarskim Xamaxom (2005.).
Ćiro je u Varteksu od 2003. do 2005. bio mentor današnjem izborniku vatrenih Zlatku Daliću, koji mu je nedavno posvetio svjetsku broncu u Kataru, a u dva navrata, na nagovor Milana Bandića, bio je i trener Zagreba (2006.-2008., 2012./2013.).
Baš ga je njegov učenik skinuo s trona najuspješnijeg trenera reprezetnacije. četvrfinalist Europskog prvenstva 1996., te osvajač svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku reprezentaciju vodio je u 73 utakmice.
U jesen 2005. godine bio je trener Hajduka, s kojim je doživio debakl u kvalifikacijama za Ligu prvaka od mađarskog Debrecena (0:3, 0:5), ali je prethodno s bijelima osvojio Superkup, te je još uvijek jedini trener koji je osvajao trofeje s Dinamom i s Hajdukom.
Bio je 2001. godine izbornik i reprezentacije Irana, s kojom se nije uspio plasirati na SP 2002., zatim reprezentacije BiH, koju nije uspio odvesti na SP 2010., a 2011. godine u dvije utakmice vodio je i olimpijsku selekciju Kine.
Posljednju službenu utakmicu u bogatoj trenerskoj karijeri Ćiro Blažević vodio je 14. prosinca 2014. godine na klupi Zadra u Stanovima odigravši protiv Splita 1:1.
