Trebamo li djeci govoriti da su lijepa? Rasprava o tome posljednjih godina sve je češća među roditeljima i stručnjacima, a neki upozoravaju da pretjerano naglašavanje izgleda može dugoročno štetiti dječjem samopouzdanju.
Bivša britanska političarka Jo Swinson svojedobno je izjavila da bi roditelji trebali prestati govoriti djeci da su lijepa jer se time previše pažnje pridaje vanjskom izgledu, što kasnije može dovesti do nesigurnosti i problema sa slikom o sebi.
No autorica Shannon Bradley-Colleary smatra da roditeljstvo nije pitanje krajnosti i da nema ništa loše u tome da djetetu kažete da je lijepo – sve dok to nije jedina stvar koju kod njega primjećujete.
U tekstu objavljenom na portalu Your Tango opisala je svoje dvije potpuno različite kćeri. Jedna je povučena, ne voli privlačiti pažnju i obožava znanstvenu fantastiku te snimanje videa o mačkama. Druga voli modu, šminku i želi biti u centru pozornosti.
Objema govori da su lijepe, ali ih jednako tako hvali zbog kreativnosti, empatije, humora, inteligencije, hrabrosti i maštovitosti.
“Kad pogledam svoju kćer nakon škole, ne mogu si pomoći a da joj ne kažem: ‘Tako si lijepa’”, piše autorica.
Ističe da djevojčice vrlo rano počinju primati poruke društva o tome kako bi trebale izgledati. Komentiraju im se kosa, tijelo, lice, noge i težina, a mnoge adolescentice odrastaju uz osjećaj da nisu dovoljno dobre ili dovoljno lijepe.
Upravo zato smatra da komplimenti o izgledu ne moraju biti štetni ako dolaze uz stalno naglašavanje drugih kvaliteta.
“Time ih cijepimo protiv svijeta koji će im neprestano govoriti da nisu dovoljno dobri”, zaključuje.
Stručnjaci uglavnom upozoravaju da problem nastaje tek kada se dječja vrijednost svodi isključivo na izgled. Djeca koja slušaju samo komentare o tome kako izgledaju mogu početi vjerovati da je fizički izgled najvažniji dio njihova identiteta.
S druge strane, uravnotežen pristup – u kojem se jednako primjećuju trud, karakter, sposobnosti i izgled – može pomoći djeci da razviju zdravije samopouzdanje.
