Jeste li znali da je danas točno 100 godina od kada je Split dobio prvu javnu rasvjetu. Možete li uopće zamisliti današnji svijet bez električne energije i javne rasvjete. U samo 100 godina tako se mnogo promijenilo.
U nastavku pročitajte najzanimljivije povijesne trenutke vezane uz dolazak javna rasvjete u grad pod Marjanom.
1897. prva vodopravna koncesija izdana je Vidoviću iz Splita, a revidirana je 1921. Od 1914. rezervirano je za potrebe opčine Split 75 kW.
1908. Hidroelektrana Vrilo izgrađena je kod samog izvora rijeke Jadro. Sagradilo ju je anonimno društvo "Split A. D" za potrebe tvornice Portland cementa u Solinu (Majdan) s talijanskim kapitalom društva "Stock comp." iz Trsta. U stvari to su dvije hidroelektrane na istom vodotoku: HE Vrilo I. - 2 dvostruke Francisove turbine, snage po 810 KS i HE Vrilo II. -1 dvostruka Francisova turbina, snage 145 KS.
1908. prvo električno svjetlo od nekoliko žarulja vidjeti su Splićani ispred kinematografa Josipa Karamana
1912. dovršena je prva etapa hidroelektrane Kraljevac, pa je Općina Split vodila razgovore i s društvom "Sufid" o mogućnosti izgradnje dalekovoda od Dugog Rata do Splita za isporuke električne energije iz HE Kraljevac. Predviđeno potpisivanje ugovora utanačeno za rujan
1914. nije ostvareno, jer je izbio Prvi svjetski rat.
1919. nakon rata, gradski vijećnici odlučili su da Split mora dobiti električnu rasvjetu, Grad Split sklapa ugovor s češkom tvrtkom „Elektra – Prag“ o zajedničkom ulaganju i osnivanju društva s ograničenim jamstvom „Elektra“. Pristupilo se izgradnji prvog 7 km dugog voda od 10 kV od Majdana do Splita, za prijenos raspoloživih 200 HP.
1920. vlasnici kinematografa na Botićevoj poljani (Trg Republike) braća Čulić za svoje potrebe postavljaju istosmjerni generator. Višak električne energije uzima 2. travnja 1920. Sokolsko društvo u Sokolskoj (Tončićevoj) ulici, a sredinom svibnja jedna žarulja osvjetljava Botićevu poljanu.
1920. (10.01.) registrirano je društvo "Električno poduzeće d.so.j. Split“ ( prvi je direktor inž. Jerko Jerić). Dalekovodom 10 kV, dužine 6,5 km na drvenim stupovima od Majdana do prve transformatorske stanice na Manuškoj poljani ostvaren prijenos električne energije.
1920. (12.07.) dobio prvi put električnu javnu rasvjetu, koja je primljena s velikim oduševljenjem građanstva. Na splitskoj Rivi zasjala je prvi put električna javna rasvjeta. Potom su rasvjetu dobile i najznačajnije gradske ulice i Narodni trg.
1922. (09.) Električno poduzeće izgradilo u Splitu dizelsku elektranu s dva stroja od po 100 KS, odnosno po 75 kW u Poljskoj ulici (danas Kneza Lj. Posavskog), koja je priključena direktno na gradsku mrežu niskog napona.
1923. Općinsko upraviteljstvo sklapa sporazum s HE Vrilo o preuzimanju većih količina električne energije (400 kW).
1923. (01.04.) Općinsko Upraviteljstvo sklapa ugovor sa „Sufid“ za isporuku 1000 kW, 50 kV i 50 Hz, a ujedno je likvidirano je društvo „Elektra“.
1923. (23.11.) Općina potpisala je s društvom "Sufid" ugovor o neprekidnoj isporuci električne energije sa snagom od 4.000 kW.
1924. (04.05.) osnovano društvo "Električno poduzeće d.so.j. Split" i Općina društvu ustupa koncesiju za elektrifikaciju i eksploataciju električne energije na području kotara, te prava i obaveze po ugovoru sa "Sufid".
1924. (31.03.) likvidirano je "Električno poduzeće d.so.j. Split"
1926. Izgrađena je TS 50/10 kV Dujmovača, instalirane snage 2 x 2,75 MVA i dalekovod 50 kV Dugi Rat - Dujmovača, duljine 17 km i postavljen na 163 željezna stupa, tri bakrena užeta od 35 m2 presjeka i jednim pocinčanim željeznim užetom isto od 35 mm2. Glavna transformatorska stanica Dujmovača locirana je na predjelu Dujmovača, udaljena oko 3 km. od grada, na glavnoj cesti Split - Solin. S ovog mjesta dolazi se s jedne strane najkraćim i najlakšim putem do Dugog Rata, a s druge strane do centralnih konzumnih predjela t. j. do grada i do cementnih tvornica, te preko njih uzduž Kaštela do Trogira. Glavna transformatorska stanica u Dujmovači (projekt Josip Kodl) sastoji se od dva dijela, dio od 50 kV izveden je zračno, bez posebne zgrade, s dva transformatora svaki od 2700 kVA, hlađenim u uljem i transformacijom napona 50 na 10 kV. Ukupna težina svakog transformatora iznosi oko 18 tona. U postrojenju 50 kV predviđena su još dva mjesta za dva transformatora za proširenja. Drugi dio stanice od 10 kV montiran je u jednoj kvadratnoj zgradi od armiranog betona. Na tri strane ove zgrade poredane su betonske ćelije u kojima su koncentrirani svi uklopni i kontrolni aparati i to 4 ćelije za transformatore, 8 ćelija za vodove 8 (4 za grad Split, sada dvije zauzete,a dvije rezervne), te 4 za Kaštela, Majdan i Stobreč (sada tri zauzete, a četvrta Stobreč još nije izgrađena). S transformatorskom stanicom Dujmovača spojen je Split s dva zračna voda od 10 kV, koji u predjelu Plokita prelaze u podzemne kabele i spajaju se s razvodnom mrežom visokog napona u gradu. Na ovu mrežu prikopčani su pojedini gradski transformatori 10/0,4 kV.
1927. (01.01.) potekla je električna energija iz HE Kraljevac,
1928. bilo je na raznim i važnijim dijelovima grada 8 transformatorskih stanica s ukupnom snagom od 1200 kVA. Iz stanice u Dujmovači izlaze još tri voda 10 kV: za Majdan - Rupotine, Sv. Kajo – Solin i Kaštela do Trogira.
1928. Termoelektranu Majdan (Solin) s parnom turbinom "AEG", snage 2200 KS, izgradilo je "Split A. D.", anonimno društvo za Portland cement. Turbina je dobivala paru iz kotla koji se grijao plinovima iz rotacionih peći. Tvornica je bila spojena s TS Dujmovača vodom 10 kV, dužina 3 km , iz tvornice su izlazili vodovi 10 kV za Klis i Solin.
1934. Osnovana je u Splitu stanica za baždarenje brojila. U Dujmovači se postavlja novi transformator od 500 kVA te polaže novi DV 10 kV Dujmovača - Hrvojeva kula.
Izvor: Split kroz povijest
