Koliko smo samo puta do sad čuli da su vozači taksija ‘gulikože’. Takvo etiketiranje ponavlja se iz sezone u sezonu, gotovo automatski čim stignu prvi turisti i poraste broj taksi vožnji po gradu.
Na redakcijski email (info@dalmacijadanas.hr), kao i Whatsapp broj +385 99 532 6645 stigli su brojni upiti i pritužbe, kako od ogorčenih turista, tako i od domaćih građana, koji su nakon korištenja taksi usluga zatražili objavu računa s izrazito visokim, često nesrazmjernim cijenama u Splitu, ali i šire.
Pisali smo tako o vožnji talijanskih turistica koje su se našle u nezavidnoj situaciji nakon što su naručile taksi za transfer do zračne luke u Splitu. Kada su stigle na odredište, šokirale su se kad su im uručeni račun od 550 eura za vožnju koja inače košta znatno manje...
Talijani se raspisali: "Šokantno. Dvije turistice platile 550 eura za taksi do Zračne luke u Splitu"
Mediji prenose priče o neugodnim iskustvima, a društvene mreže preplave komentari o astronomskim cijenama. I da budemo jasni da, takvih slučajeva ima. I da, s njima se treba ozbiljno pozabaviti.
Ali, istovremeno, red je reći i ono što se rijetko čuje. Nisu svi taksisti 'gulikože', niti je svaka vožnja prevara. Ima itekako onih koji rade pošteno, korektno i ispod realne cijene, često vozeći rute koje jedva pokriju troškove goriva i održavanja vozila.
Prisjetimo, tijekom Sudamije, dana kada su se očekivale velike gužve i potencijalni rast cijena usluga, odlučili smo testirati koliko stvarno košta taksi vožnja u praksi. I, moramo priznati bili smo ugodno iznenađeni.
Druga strana priče: Gotovo 70 kilometara za 23 eura
U redakciju nam je tijekom nedjelje stigao primjer koji baca sasvim drugo svjetlo na temu cijena taksi vožnji.
Čitatelj, koji je ujedno i vozač na platformi Uber, požalio nam se na vožnju iz Splita prema omiškom zaleđu – gotovo 40 kilometara u jednom smjeru. Cijena? Samo 22 eura.
Bez prigovora, bez pokušaja ucjene i bez odbijanja vožnje zbog udaljenosti. Vozač je svoj posao odradio profesionalno, tiho i korektno – kao što to, uostalom, većina njih svakodnevno čini. Bez senzacija, bez fotografija za naslovnice.
Zato se s pravom pitamo: koliko je u javnosti slika o splitskim (i hrvatskim) taksistima zapravo realna? Koliko na nju utječu pojedinačni ekstremni slučajevi koji, iako opravdano izazivaju pažnju, ostavljaju iskrivljen dojam o cijelom sektoru?
Kao medij, dužni smo prikazati obje strane – i one koji zloupotrebljavaju sustav, ali i one koji ga pošteno nose na svojim leđima. Jer istina – i to ona potpuna – jedino tako dolazi do onih kojima je najpotrebnija: građana.
Čitatelj, inače vozač na platformi Uber nam se požalio vožnju iz okolice Splita prema gradu, gotovo 34 kilometra u jednom smjeru. Cijena? Samo 34,99 eura.
Bez prigovora, bez pokušaja ucjene, bez odbijanja vožnje zbog udaljenosti. Vozač je svoj posao odradio profesionalno, tiho i korektno kako to, u konačnici, svakodnevno čini većina njih. Bez senzacije, bez fotografije na naslovnici.
Međutim, ono što je iznimno iznenađujuće jest činjenica da je isti vozač, krećući se iz centra Splita, vozio preko Žrnovnice, Srinjina, Tugara, Gata... sve do Ostrvice – ukupno gotovo 70 kilometara, za svega 23 eura neto zarade.
Pitate se kako je to moguće?
Upravo to prikazuje snimka zaslona koju nam je vozač ustupio na korištenje. Od ukupne cijene vožnje od 34,99 eura, Uber je zadržao proviziju od 11,44 eura. Vozaču je tako od tog iznosa ostalo tek 23,55 eura za vožnju dug gotovo 70 kilometara u oba smjera.
I zato se s pravom pitamo: koliko je slika o splitskim (i hrvatskim) taksistima uopće realna? Koliko na nju utječe nekoliko ekstremnih slučajeva koji, iako opravdano izazovu pažnju, ostavljaju pogrešan dojam o cijelom sektoru?
Ovo je realna slika zarade taksista i vozača platformi poput Ubera.
Vožnje koje često znače kilometre, vrijeme i troškove, a ne uvijek velike profite. Dok mediji i javnost često ističu ekstremne slučajeve prekomjernih cijena, svakodnevica mnogih vozača izgleda upravo ovako: pošten i vrijedan rad s minimalnim zaradama.
