„Kada prođete nastojanja kroz sport i saveze kakve sam prošao kroz boćanje, a nakon toga dovedete troje male djece na jug Poljuda, pogled ka sjeveru vam je mnogo jasniji, a vaša ljubav prema simbolima Dalmacije i našem Hajduku tim veća.“ – kaže nam Siniša Stipić, kineziolog po struci i trener boćanja, od danas mnogo poznatiji kao suigrač Antonia Plazibata u balotaškom meču godine na Barutani.
Sa Plazom se poznaje od juniorskih dana, jer je treninge i kondicijske pripreme odrađivao sa Tomislavom Čikotićem, jednim od najzaslužnijih ljudi što su i Sina i Plaza danas tu gdje jesu.
„Kada sam 2015. godine rezultatski poharao balotašku Dalmaciju i osvojio skoro sve što se osvojiti može, prehranu i pripreme sam slagao sa Tomom i Plazom. Izgubio sam 22 kilograma, stigao do boćarske reprezentacije Hrvatske. Na kraju postao i izbornikom. Ubrzo je slijedio prijelaz iz tute u odijelo i uzdizanje boćarske Dalmacije, uz pomoć 30-ak entuzijasta i volontera boćarskog sporta, na vrh gdje se dalmatinsko boćanje nalazi do dan danas.“ – kazao je Stipić.
Podsjetimo, Dalmacija 29 godina nije imala boćarskog prvaka. Tokom posljednjih nekoliko godina tog dugog rezultatskog posta Stipić je odigrao ključnu rolu u pokretanju nekoliko važnih projekata. Oformio je juniorsku boćarsku ligu na nivou cijele Hrvatske, kao član izvršnog odbora Hrvatskog boćarskog saveza. Do tada su juniori igrali samo na sjeveru. Nakon toga je sklopio tim koji je s njim na čelu stigao do ligaškog natjecanja u raffa boćanju, što je bio i danas je infrastrukturno najzahtjevniji projekt. Kao najjači adut saveza u tom trenutku po mnogim mišljenjima, riješio je napete odnose saveza i boćarskih petanka klubova iz Šibenika, što je rezultiralo hrvatskom petanka boćarskom ligom. Djelovao je kao stručni sukomentator u prijenosima prvih boćarskih utakmica uživo. Na lokalnom nivou je oformio kriterije za vrijednovanje rezultata igrača balota po „staro dalmatinskim pravilima sa špondama i gumom“, nakon čega su uvjeti za igrače na turnirima diljem regije narasli za tri do pet puta. Nakon smrti legendarnog Zvonka Rančića 2018. godine, dugogodišnjeg tajnika boćarskog saveza SDŽ, preuzeo je „konce“ saveza i isti potpuno ustabilio te utabao put projektu „Boćanje u škole“, koji je nakon njegova povlačenja 2021. godine provela nova garnitura ljudi na čelu lokalnog saveza.
Na navedene projekte se naslonio odlični projekt BK „Biston“ iz Baške Vode, koji je osvojio i one najzatjevnije boćarske titule na krilima Marina Ćubele, Matejasa Jozipovića, Marina Miličevića i Pere Ćubele, pa je Dalmacija u jednom trenutku imala sve seniorske titule (njih 11) u boćanju, ako se računaju titule prvaka liga i titule prvaka Hrvatske po disciplinama. Uz to je juniorska selekcija SDŽ pod Stipićevim vodstvom osvojila juniorski boćarski ekipni kup Hrvatske. Ne samo da je rupa duga 29 godina bila prekinuta nego su Dalmacija i SDŽ rezultatski zasjeli na hrvatski boćarski vrh. Vrh na kojem se nalaze već tri godine.
„Respektiram i Zrinjevac i Benčić jer su hrvatski klubovi. Samo želim da oni, ali i Biston iz Baške Vode, Nada iz Splita ili Sv.Luka iz Slavonije imaju jednaku šansu, jednak tretman. Danas SDŽ ima jak savez, Dalmacija ima medij koji prati isključivo balote i boćanje u portalu dalmacijabalote, a postoje i jači mediji poput vašeg portala dalmacijadanas koji su voljni podržati lokalne igrače i projekte. To je temelj koji boćarskoj Dalmaciji pruža šansu da ostane na vrhu ili blizu vrha. Naravno, na pošten način. Ne mora se uvijek biti prvi, nećemo vječno držati većinu titula u boćanju, ali boćarska Dalmacija mora ostati kompaktna kakva je sada.“ – dodaje Stipić.
Gotovo godinu dana ste van terena te nakon dugo godina i ovog prijelaznog roka niste registrirani za nijedan boćarski klub, što je razlog tome:
„Moram se diplomatski izraziti pa ću kazati da sam pomalo umoran od svih tih nastojanja za bolje boćanje. Na tom putu sam naišao na više neprijatelja nego prijatelja, ali kada vas zbog svega toga cijene boćari iz cijele Lijepe Naše, kada vas respektiraju organizatori turnira poput Stipe Modrića i kada Vam jedan šampion kakav je Antonio Plazibat pokaže respekt, shvatite da je sve to imalo smisla. Kulminirani umor mi se odrazio na izvedbe u terenu. Nakon osvajanja prve Hrvatske raffa lige i Kupa Hrvatske mogu kazati da sam sa bakelitnim balotama osvojio sve što se može osvojiti. Pauza je bila jedina opcija. Naš boćarski Mike i treći igrač na Barutani Božo Vladušić me nagovorio da zaigramo Barutanu i kultne Srinjine, kakve nisu viđene 25 godina. Nisam zaigrao na balote skoro godinu dana, ali dijeliti igralište sa Antoniom Plazibatom je čast. Dakle, ova dva turnira i to je zasada to.“
Je li to znači da je ono što se kaže „balote o klin“ blizu, jer ipak su balote na glasu kao sport za starije ljude, pa nam se čini da ima još prostora za vrhunske rezultate:
„Rekreativno balotanje i vrhunsko boćanje nemaju veze jedno sa drugim. Mene isključivo zanima ovo drugo. Nakon ova dva turnira ćemo napraviti još jednu dugu pauzu kada je u pitanju igra. Imam poprilično konkretnu ponudu na stolu za svibanj 2023. i boćarski raffa prijelazni rok, ali to je još daleko. Osim u Plazinim mečevima, guštat ćemo u obiteljskim odlascima sa djecom na južnu tribinu Poljuda. Ponavljam, kad neke stvari osjetite na svojoj koži, ljubav prema Hajduku je samo jača i jača.“ – zaključio je bivši boćarski reprezentativac i čovjek koji je u dalmatinsko boćanje ubrizgao sve ono što mu je trebalo kako bi danas bilo na vrhu.