I ove će godine, kao i prijašnjih, sutra, 18. studenoga, deseci tisuća domoljuba sudjelovati u Koloni sjećanja i pokloniti se Žrtvi Vukovara. Dolaze iz cijele Hrvatske, a posebno su brojni ljudi iz Dalmacije.

I sutradan će tisuće Dalmatinaca, sve od Prevlake, preko Splita, do Zadra i Knina, pohoditi Vukovar.

Tako će se tridesetak veterana 72. bojne Vojne policije iz Splita i ove godine, kao i svake, pokloniti vukovarskim herojima.

– To je najmanje što možemo učiniti za našu poginulu braću, otići i s najvećim pijetetom odati im počast.

Isto tako i ovaj put otići ćemo i u Borovo selo, zapaliti svijeće za dvanaest masakriranih redarstvenika čija se žrtva nikada ne smije zaboraviti – kazao nam je uoči puta umirovljeni bojnik Zlatko Čipčić, predsjednik Udruge branitelja i veterana 72. bojne Vojne policije te istaknuo:



– Živimo u nadi da ćemo doživjeti da će se pojaviti jednom onaj koji će procesuirati i osuditi četničke zločince za sve ono zlo napravljeno u gradu heroju – kazao je Zlatko Čipčić.

I članovi Udruge dragovoljaca i veterana Brodosplit, od samih početaka, svake godine dolaze u Grad Vukovar. I ove su već na putu za istok Hrvatske.

– Ovi naši susreti nisu samo dani sjećanja, nego i dani ljubavi i prijateljstva. Rečenica koju mi je vukovarski prijatelj Vjeran Nadoski kazao prije nekoliko godina kazuje nam najviše – ‘znaš li ti što Vukovar drži živim? Vi koji nam dolazite’. Ta rečenica me još više vezala uz Vukovar i njegove ljude, da ovdje dolazim koliko god puta češće mogu – kaže nam Goran Kosor, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Brodosplit te dodaje:

– Kratko i jasno – Vukovar je Oltar Domovine, i dolaskom u Vukovar mi odajemo počast poginulim i umrlim vukovarskim herojima, ali i svim hrvatskim braniteljima. Jer, dolascima i stalnim kontaktima s vukovarskim prijateljima, mi pomažemo da grad držimo živim, ali to drži živim i nas, jer zajedništvo u ratu gajimo i dan danas. No, treba kazati i ovo: dokle god se ne osude srbijanski, ali i vukovarski zločinci iz srpskih redova, te konačno ne otkrije sudbina nestalih vukovarskih Hrvata, sve hrvatske vlasti ostat će licemjerne prema vukovarskoj žrtvi, i nezahvalne za sve ono što su one učinile – zaključuje Goran Kosor.

I Mario Tomasović, bivši čelnik splitske Hvidre, veteran Četvrte gardijske brigade, u svojim kolumnama često piše o vukovarskoj žrtvi, kao sinonimu stradanja i zločina nad Hrvatima i svima ostalima koji su branili Vukovar i cijelu Hrvatsku.

– U ovom studenom mjesecu, koji je od 18. studenog te 1991. svake godine sve studeniji za svaki krik, za svaku ranu, za svaki prekinuti život, za svakog nestalog u vihoru nametnutog nam rata, za neizmjernu žrtvu grada heroja, odzvanja li savješću našom ime – Vukovar? – pita se Mario Tomasović, koji također godinama obilazi Vukovar.

– Taj od muke i žrtve gorostasni grad svaki put i iznova traži i zove da se svatko od nas iz dubine svoje duše upita jesmo li svjesni i jesmo li vrijedni te njegove i muke i žrtve?
Svaki put u studenom, kada studen okuje srce hrvatsko, Vukovar pita: Hrvatska znadeš li tko je te tragične ujedno i veličanstvene jeseni ‘91 bio David a tko Golijat?

Uistinu bitka epskih razmjera s biblijskim protagonistima, u kojoj David nije imao izgleda, snagom svoga domoljublja, ljubavi i neuništive vjere pobijedio je sto puta nadmoćnijeg neprijatelja.

Iako razoren do temelja, s tisućama pobijenih i zatočenih, okupiran i izmučen, Grad se nije predao. I nije pao u ruke neprijatelja, jer mu mrtvi i preživjeli junaci nisu dali pasti.
Umirući na nogama ni Blago Zadro ni Velimir ĐerekSokol, ni ratni mu imenjak iz Sinja, Ivica Poljak, ni toliki brojni nisu potpisali kapitulaciju.

Kapitulacija nije uopće uračunata u tu epsku bitku kojom je taj grad na utoku Vuke u Dunav ispisao najsvjetliju stranicu hrvatskog naroda u njegovoj povijesti.
Vukovar je srce Hrvatske – kaže Mario Tomasović.