I ove će godine, kao i prijašnjih, sutra, 18. studenoga, deseci tisuća domoljuba sudjelovati u Koloni sjećanja i pokloniti se Žrtvi Vukovara. Dolaze iz cijele Hrvatske, a posebno su brojni ljudi iz Dalmacije.
I sutradan će tisuće Dalmatinaca, sve od Prevlake, preko Splita, do Zadra i Knina, pohoditi Vukovar.
Tako će se tridesetak veterana 72. bojne Vojne policije iz Splita i ove godine, kao i svake, pokloniti vukovarskim herojima.
– To je najmanje što možemo učiniti za našu poginulu braću, otići i s najvećim pijetetom odati im počast.
Isto tako i ovaj put otići ćemo i u Borovo selo, zapaliti svijeće za dvanaest masakriranih redarstvenika čija se žrtva nikada ne smije zaboraviti – kazao nam je uoči puta umirovljeni bojnik Zlatko Čipčić, predsjednik Udruge branitelja i veterana 72. bojne Vojne policije te istaknuo:
– Živimo u nadi da ćemo doživjeti da će se pojaviti jednom onaj koji će procesuirati i osuditi četničke zločince za sve ono zlo napravljeno u gradu heroju – kazao je Zlatko Čipčić.
I članovi Udruge dragovoljaca i veterana Brodosplit, od samih početaka, svake godine dolaze u Grad Vukovar. I ove su već na putu za istok Hrvatske.
– Ovi naši susreti nisu samo dani sjećanja, nego i dani ljubavi i prijateljstva. Rečenica koju mi je vukovarski prijatelj Vjeran Nadoski kazao prije nekoliko godina kazuje nam najviše – 'znaš li ti što Vukovar drži živim? Vi koji nam dolazite'. Ta rečenica me još više vezala uz Vukovar i njegove ljude, da ovdje dolazim koliko god puta češće mogu – kaže nam Goran Kosor, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Brodosplit te dodaje:
– Kratko i jasno – Vukovar je Oltar Domovine, i dolaskom u Vukovar mi odajemo počast poginulim i umrlim vukovarskim herojima, ali i svim hrvatskim braniteljima. Jer, dolascima i stalnim kontaktima s vukovarskim prijateljima, mi pomažemo da grad držimo živim, ali to drži živim i nas, jer zajedništvo u ratu gajimo i dan danas. No, treba kazati i ovo: dokle god se ne osude srbijanski, ali i vukovarski zločinci iz srpskih redova, te konačno ne otkrije sudbina nestalih vukovarskih Hrvata, sve hrvatske vlasti ostat će licemjerne prema vukovarskoj žrtvi, i nezahvalne za sve ono što su one učinile – zaključuje Goran Kosor.
I Mario Tomasović, bivši čelnik splitske Hvidre, veteran Četvrte gardijske brigade, u svojim kolumnama često piše o vukovarskoj žrtvi, kao sinonimu stradanja i zločina nad Hrvatima i svima ostalima koji su branili Vukovar i cijelu Hrvatsku.
– U ovom studenom mjesecu, koji je od 18. studenog te 1991. svake godine sve studeniji za svaki krik, za svaku ranu, za svaki prekinuti život, za svakog nestalog u vihoru nametnutog nam rata, za neizmjernu žrtvu grada heroja, odzvanja li savješću našom ime - Vukovar? – pita se Mario Tomasović, koji također godinama obilazi Vukovar.
– Taj od muke i žrtve gorostasni grad svaki put i iznova traži i zove da se svatko od nas iz dubine svoje duše upita jesmo li svjesni i jesmo li vrijedni te njegove i muke i žrtve?
Svaki put u studenom, kada studen okuje srce hrvatsko, Vukovar pita: Hrvatska znadeš li tko je te tragične ujedno i veličanstvene jeseni ‘91 bio David a tko Golijat?
Uistinu bitka epskih razmjera s biblijskim protagonistima, u kojoj David nije imao izgleda, snagom svoga domoljublja, ljubavi i neuništive vjere pobijedio je sto puta nadmoćnijeg neprijatelja.
Iako razoren do temelja, s tisućama pobijenih i zatočenih, okupiran i izmučen, Grad se nije predao. I nije pao u ruke neprijatelja, jer mu mrtvi i preživjeli junaci nisu dali pasti.
Umirući na nogama ni Blago Zadro ni Velimir Đerek - Sokol, ni ratni mu imenjak iz Sinja, Ivica Poljak, ni toliki brojni nisu potpisali kapitulaciju.
Kapitulacija nije uopće uračunata u tu epsku bitku kojom je taj grad na utoku Vuke u Dunav ispisao najsvjetliju stranicu hrvatskog naroda u njegovoj povijesti.
Vukovar je srce Hrvatske – kaže Mario Tomasović.
