Moćan je bio Hajduk u europskoj sezoni 1985./86., bila je to zadnja sezona Blaža Sliškovića i braće Vujović u bijelom dresu. Uspješno su krenuli u tadašnjem Kupu UEFA, eliminirali francuski Metz, pa talijanski Torino, uz onaj antologijski Sliškovićev slobodni udarac.
Ždrijeb u trećem kolu donio je "Dnjepr" iz ukrajinskog Dnjepropetrovska, tada u sastavu Sovjetskog Saveza, bila je to dobra momčad predvođena reprezentativcima Protasovom i Litovčenkom, koja se odlično držala u Kupu UEFA i u tada jakom sovjetskom prvenstvu, noseći se s moskovskim Spartakom, CSKA, Torpedom te Dinamima iz Kijeva, Minska i Tbilisija.
Prvo gostovanje, prije 40 godina, bilo je izuzetno teško, utakmica se igrala na potpuno zaleđenom terenu, pravoj ledenici. Kad danas pogledamo snimke na YouTubeu, nismo sigurni bi li UEFA dozvolila odigravanje utakmice u takvim uvjetima. Utakmica se, inače, nije igrala u Dnjepropetrovsku, tada sovjetske vlasti nisu dopuštale strancima pristup gradu zbog brojnih vojno-industrijskih postrojenja i hidrocentrale, bijeli su stoga nastupili u obližnjem Krivoj Rogu.
Put do hotela bio je prava avantura, putovalo se dvadeset sati, presjedalo, mijenjalo vremenske zone. Stanko Poklepović je godinama kasnije govorio: "To je bilo kao da letimo u svemir," Sovjeti nisu željeli da se vide njihove vojne baze i nuklearna postrojenja, a u Moskvi se čekalo i 12 sati da se odlede krila na avionu koji je Hajduk doveo tek kasno u noć u Krivi Rog.
Pred tom seoskom dvokatnicom su se počeli okupljati ljudi ,u tom kraju strance su rijetko viđali. Hajdukova ekspedicija za njih je bila kao sa drugog planeta. A onda šok za vodstvo puta i pogotovo novinarskog barda i legendarnog radio reportera Edu Pezzija.
Hajdukovci su taman počeli večeravati, kad eto ti recepcionera: "Tovariš Pezzi, imate gosta ", sledio se legendarni reporter, mislio je kako će na ispitivanje, jer je bio vrlo žestok u svojim prvim javljanjima u eter Radio Splita, po dolasku Hajduka u tadašnji SSSR, o putešestvijama , čak namjerno organiziranim, koje su "bijeli", vodstvo puta i nešto novinara prošli proteklog dana. Zamolio je i hajdukovog vođu puta Ferantea Colnaga da pođe sa njim.
Na recepciji ga je čekalo iznenađenje, čovjek u zelenom planinskim kaputu, obrastao u bradu, čak sa tragovima teških zima na svojoj koži. Odmah je na tečnom hrvatskom rekao: "Ja sam radioamater sa Urala , davno sam uhvatio program Radio Zagreba, slušam vas godinama, naučio sam i hrvatski. I počne Ukrajinac recitirati sastave Hajduka, spominjati generaciju za generacijom.
Splićani su bili frapirani i odmah mu poklonili komplet Hajdukovih značaka. Imali su u Poljudu manire velikog kluba. Zanimljivo je da se taj čovjek, kasnije javio Stipi Pletikosi, kada je naš Stipe igrao u Ukrajini i zamolio da puno pozdravi Edu Pezzija. Sve ovo i još puno toga opisao je Pezzi u svojij knjizi "Neispričane priče", izvrsnom štivu za zaljubljenike u Hajduka.
Šok je doživio i novinarski veteran Edo Pezzi, koji je vjerovao da ga čekaju ispitivanja zbog izvještavanja o proteklom danu i putešestvijama Hajduka.
Danas je Ukrajina žrtva ruske agresije, a Hrvatska, koja je pobijedila u Domovinskom ratu, izražava solidarnost.
Hajduk je u Krivoj Rogu pobijedio 1:0, autogol je dao Pućkov, ali sve zasluge pripadaju kapetanu Zlatku Vujoviću. Na uzvratu u Splitu bila je strašna kiša, blatnjav teren, a Ivan Gudelj odigrao je možda i najveću utakmicu svoje karijere.
Sezonu su obilježili igrači Varvodić, Miljuš, Petrović, Gudelj, Jerolimov, Čelić, Z. Vujović, Slišković, Zo. Vujović, Asanović, Vulić, Tipurić, Andrijašević, fotografija nakon utakmice, "hajduci" u blatnjavim dresovima, ostaje simbol borbe i pobjede.
Nažalost, na proljeće trener Stanko Poklepović je neopravdano smijenjen, a Hajduk ispao od belgijskog Waregema, no sezona 1985./86. ostaje u povijesti kao moćna i nezaboravna, bijeli su bili bliže europskom trofeju nego ikad prije.
