Mlada Splićanka Mila Domljanović, koja piše pod pseudonimom Zea Mays, u svom je prvijencu “Pokraj puta” odlučila otvoriti temu koja se tiče svakoga tko sjedne za volan, a to je odgovorno ponašanje u prometu. Iako je završila agronomiju, pisanje je prati od djetinjstva, pa se uz hortikulturne projekte kojima se bavi u svakodnevnom radu prirodno nadovezao i ovaj književni iskorak.
Danas živi u Pločama, gdje se iz rodnog Splita preselila zbog ljubavi, a upravo su joj vožnje magistralom, prizori križeva i lampiona uz cestu te lokalne tragedije bile snažan poticaj da progovori o posljedicama nepažnje i prebrze, neodgovorne vožnje.
U “Pokraj puta” Mila je ispreplela osobne dojmove, razmišljanja i iskustva svoje zajednice u priče koje nose jasnu i snažnu poruku: ne sjedaj za volan pod utjecajem alkohola i ne vozi brže nego što život dopušta. U razgovoru za naš portal otkrila nam je kako je knjiga nastala, kome je namijenjena i zašto joj je svaka od priča jednako važna. A dio toga uskoro će moći čuti i Splićani jer knjiga će biti predstavljena u petak, 28. studenog, u 18 sati u Gradskoj knjižnici Marka Marulića.
Interliber – prvi veliki susret s čitateljima
Na Interliberu je Mila Domljanović prvi put susrela veći broj čitatelja uživo, a dojam koji je ponijela s najvećeg hrvatskog sajma knjiga bio je snažniji nego što je očekivala.
„Najviše me iznenadio ogroman broj posjetitelja koji su došli na Interliber, a uopće nemaju naviku čitati. Bilo ih je zaista mnogo, očito je da je Interliber tijekom tog tjedna “in” događaj i svi žele biti dio toga. Iako sam očekivala veliku posjećenost, nisam bila spremna na toliku gužvu, posebno s obzirom na to da nismo pretjerano čitalačka nacija. Najviše me dirnula prisutnost moje lektorice, osobe koja mi je zapravo otvorila vrata prema izdavaštvu. U trenutku kada je došla, samo mi je prošlo kroz glavu: 'U redu, sve ovo uspjela sam ostvariti u manje od godinu dana'. To mi je bio posebno emotivan i značajan trenutak“, kazuje nam mlada autorica.
Prva promocija u Splitu
Pred Milom je, kako smo i naveli, prvo predstavljanje knjige u rodnom Splitu. A ona povratak na domaći teren doživljava sasvim prirodno i opušteno.
„Iskreno, tremu mogu imati gotovo bilo gdje, ali u Splitu jako teško. Split je moj dom i ovdje se uvijek osjećam lijepo i opušteno, bez obzira na okolnosti. Nostalgije bas i nema, u Splitu sam skoro svaki vikend“, otkriva nam.
Na pitanje što očekuje od splitske publike, autorica ostaje skromna. Ne priželjkuje nikakve posebne reakcije i euforiju.
“Od splitske publike očekujem samo prisutnost,” kaže nam.
Od trenutka kada je Pokraj puta napustio njezin radni stol i krenuo u ruke čitatelja, kako nam kaže, promijenio se i pogled na vlastiti tekst. Navodi kako su upravo reakcije ljudi koji je osobno ne poznaju bile ključne u tom procesu.
„Nakon reakcija objektivnih čitatelja, ljudi koji me uopće ne poznaju, počela sam svoju knjigu shvaćati puno ozbiljnije. Ne zato što nisam vjerovala bliskim ljudima kada bi rekli da im se knjiga sviđa, nego zato što sam uvijek mislila da na njihov dojam ipak utječe i osobna povezanost sa mnom.
Kada sam zatim dobila kritike od ljudi iz ozbiljnih književnih krugova, dobila sam potvrdu da ova priča zaista ima potencijal. Vjerujem da s njom možemo postići puno, a vjerujem i da će jednog dana doći na filmsko platno. Neki planovi u tom smjeru već su krenuli“, opisuje nam Splićanka.
Iako se zbog ljubavi preselila u Ploče, Mila Domljanović ne osjeća da joj je novi grad donio distancu od Splita. Kako kaže, i dalje je ondje gotovo svaki vikend.
„Život u Pločama mi zapravo nije donio neku veliku distancu od Splita, jer sam u Splitu zaista vrlo često. No, bez obzira na to gdje se nalazila, mislim da ću uvijek tvrditi isto: nijedno mjesto na svijetu nema ono što ima Split“, govori naša sugovornica.
Što želi da Splićani ponesu s promocije
Na pitanje što bi voljela da Splićani ponesu s njezine prve splitske promocije, Mila Domljanović iskreno kaže da joj je najvažnije da ljudi uopće dođu i da si, barem nakratko, dopuste izdvojiti vrijeme za nešto što može imati stvarnu vrijednost.
„Prije svega, voljela bih da Splićani dođu poslušati nešto što bi im moglo biti korisno, i da barem na trenutak stave sat vremena slušanja ispred sata provedenog u šopingu i impulzivnom trošenju.
Također, željela bih da poruka i emocija dođu do njih, pogotovo do onih koji vole čitati i kojima je knjiga dio svakodnevice. Nadam se da će uzeti moju knjigu u ruke i dati mi priliku kao mladoj spisateljici koja piše jednostavno, ali na autentičan i iskren način“, zaključuje za kraj našeg razgovora autorica knjige Pokraj puta.
