Nautičar iz Zagreba se ovih dana privezao na jednom legalnom sidrištu na otoku Visu, ispred lokalnog restorana (podaci poznati redakciji Morskog.hr.). Ono što je doživio, odlučio je podijeliti s čitateljima Morskog, kako bi upozorio druge, kojima bi se moglo dogoditi isto.
- Najednom mi prilazi sredjevječni muškarac s gumenjakom, i objašnjava da trebam doći na večeru u njihov restoran ako želim ostati noćiti, privezan na plutači. Objašnjavam mu da tu večer ne planiram izlaziti van, bio sam jako umoran nakon cijelog dana plovidbe. Na to mi on kaže da ima poziv za grupu od 6 ljudi koji bi tu došli brodom večerati i ako neću jesti, da se premjestim na sidrište na susjedni otok koji je, usput, bio izložen valovima cijelu noć (lokacija ne vrijedi ništa).
Ne želeći stvarati nikakve komplikacije, pristanem doći na večeru. Muškarac iz gumenjska je tad otišao zadovoljan, uz primjedbu da me neće tjerati iako je njih čak 6 raspoloženo za večeru, ali eto prvi sam se privezao, oni su fer ugostitelji pa će to njih zadovoljiti, samo da dođem. Desetak minuta nakon, evo ti drugog gumenjaka koncesionara (te dečke poznajem) koji mi uredno naplaćuje noćenje, izdaje mi račun i na moj upit, što s ovim prije, oni se samo nasmiju i kažu mi da su plutače njihove, da sam privez uredno platio, da nikakve veze s restoranom nemaju i da mi žele dobru noć.
Ipak sam u dogovoreno vrijeme (muškarac iz gumenjaka prije je inzistirao da mu dam i točno vrijeme dolaska) otišao u restoran, ne osobito gladan, i kad sam bio pri kraju s jelom, tražio sam naplatu. Ljubazni konobar mi je donio račun, a ja sam mu uručio svoj račun od plutače da ga uvaži kod naplate. Zastao je i potražio šeficu. Nakon 10 min se vratio i ljubazno mi odbio cijenu plutače.
Ja sam nakon toga ipak sam otišao do šefice i/ili vlasnice restorana želeći joj prenijeti da nije u redu to što rade. Objasnio sam joj da uopće nisam večeras htio biti njen gost, tu sam završio jer sam tražio siguran privez, da su me prisilili da jedem da se debljam i da nije lijepo to što rade. Ona je uzvratila da tu dolaze Novozelanđani, Australci i mnoge druge nacionalnosti, i da s ni jednim nema problema, ali s nama Hrvatima da je uvijek neki problem. Objasnio sam da je problem u njima, ne u Hrvatima.
Ljubaznom konobaru kojem je vidno bilo neugodno, sam ostavio napojnicu i otišao rekavši šefici i/ili vlasnici da sam se kao rijetko gdje osjećao loše tu večer, da sam na odlasku u restoran i brod zaključao, što inače ne činim jer sam svjesno po poslovnom modelu uvaženog restorana pljačkan za neželjeni iznuđeni obrok i da nisam želio biti dodatno opljačkan i na brodu dok me nema.
Znajući da svjesno varaju ljude, "gentlementski" mi je ponudila povrat cijelog iznosa večere (nije bio osobito ni velik) kao i da ostanem besplatno još jedan dan. Inzistirao sam na plaćanju svega prema njihovim pravilima, zahvalio se i pozdravio je uz komentar da mi je i taj sat bio previše a kamoli još jedan dan u njihovoj blizini - zaključuje ovaj nautičar.
