Da nije bilo tragičnih posljedica, trojice ubijenih muškaraca, današnje suđenje Filipu Zavadlavu, optuženom za taj strašan zločin u središtu Splita, gotovo da bi se moglo proglasiti spektakularnim. Iz zatvora je naime doveden Jerko Malvasija, prema optužnici nesuđena četvrta žrtva optuženikova divljanja rafalima iz Kalašnjikova, u ovom slučaju kao svjedok. Dok je ulazio u sudnicu, vezanih ruku i nogu, okrenuo se prema optuženom kombinacijom mrkog i znatiželjnog pogleda, dok je Zavadlav držao spuštenu glavu, nešto je proučavao u svojim papirima.
- Nemam pojma o cijelom događaju, s dotičnim gospodinom nemam veze. Tog 11. siječnja sam bio u svom stanu na Kili spavao, a probudio me prijatelj koji mi je došao reći da sam proglašen mrtvim pa ubojicom... Dobio sam puno poruka, a onda sam nazvao obitelj s provjerim kako su, što se događa. Kad je uhićen, došla je policija, ponudili su mi zaštitu ali odbio sam jer se nisam smatrao ugroženim. - dio je svjedočanstva Jerka Malvasije.
Prema optužnici, Zavadlav je iz osvete zbog zlostavljanja brata Stanislava krenuo u krvavi pohod naoružan automatskom puškom, rafalima je ubio 'osobe iz narkomanskog miljea' - Juricu Torlaka, Marina Bobana te Marina Ožića Paića. Došao je na vrata kuće obitelji Malvasija u Kamenitoj, 'poznatoj kao mjesto gdje se prodaje droga', navodi se u optužnici, tražeći Jerka Malvasiju, no kako ga nije pronašao, nastavio je svojim poslom...
- Optužnica navodi sve i svašta. Zašto nitko nije uhapšen iz te kuće? Ja tu ne živim od 2007. godine, a s Filipom Zavadlavom nikad nisam komunicira. Njega i brata znam kad je bio klinac, iz viđenja. Mediji su uništili moj život ni krivom ni dužnom, a žao mi je što je uopće došlo do ovoga. - na kraju je spomenuo Malvasija, koji je doveden iz zatvora jer se protiv njega vodi postupak po USKOK-ovoj optužnici da je član kriminalne skupine Deana Martedića - prošli tjedan je nepravomoćno osuđen na šest godina iza rešetaka. To je ponovljeno suđenje, kao uostalom i ovo Zavadlavu, koji je prvom, ukinutom presudom dobio 40 godina zatvora.
Kad su već pravosudni policajci trebali odvesti svjedoka, malo se situacija zaoštrila. Jer, pitao je Zavadlav Malvasiju:
- U tvom poslovanju sa stradalim, jesu li plaćali odmah ili su ostajali dužni?
- Nemoj se pravit' glup, reci, koja je poanta? - gotovo je podviknuo Malvasija iznerviran pitanjem. Sutkinja je ipak zabranila takva pitanja jer impliciraju nešto što svjedok nije kazao.
- Šta ti misliš, jesam li napravio ovo za što me terete? - nastavio je Zavadlav, no i to pitanje je zabranjeno.
Još jedan mali igrokaz odigrao se dok su pravosudni policajci vezivali svjedoka kako bi ga odveli iz velike sudnice Županijskog suda u Splitu. Malvasija je netremice promatrao Zavadlava te je nešto prijeteći promrmljao.
- Ne čujem... - kazao mu je optuženi.
- Dođi u Lepoglavu! - glasno je ponovio Malvasija.
Tako je okončan taj susret, a samo suđenje je koju minutu ranije također izazvalo tihe komentare u dvorani. Pitala je naime sutkinja Filipa Zavadlava osjeća li se krivim po optužnici, a dobila je (ponovno, nakon govora na talijanskom) pomalo neočekivan odgovor.
- Riječ je o velikom nesporazumu, nisam počinio djelo! - odlučan je bio mladić s optuženičke klupe.
Nastavilo se suđenje iskazima ostalih svjedoka, od dežurne psihijatrice kojoj su policajci tog istog dana oko 22 sata na Hitni prijem doveli Zavadlava i koja je s njim razgovarala 45 minuta, preko očevidaca s mjesta zločina. Ocijenila ga je očuvane svijesti, da je svjestan svega, iako iskrivljenog realiteta, a kazala je i da je stalno ponavljao kako se trebao više kontrolirati te da nije spavao 15 dana. 'Trebao sam se kontrolirati, a ne napraviti ono što sam napravio.' - kazao joj je Zavadlav tada, makar je nešto kasnije, kada ga je ispitivala gdje je ostavio Kalašnjikov, reagirao kao da nema veze s nikakvom pucnjavom. Postavila je dijagnozu akutne reakcije na stres.
Očevici ubojstava na Šperunu su prvo čuli jedan, odnosno dva metka, a tek potom rafal. Također su u početku mislili da su petarde u pitanju, a onda su vidjeli ubijenog mladića pored motora. Torlak je teško ranjen uspio pobjeći do dvora nekoliko ulica dalje, gdje ga je našla vlasnica - svjedokinja je i danas ostala pri dramatičnom iskazu iz istrage.
'U svom dvorištu u Senjskoj ulici sam čula više rafala. Pogledala sam prema trgu na Šperunu, vidjela sam dim i ništa drugo. Pokupila sam robu, krenula zatvarati kapiju kad se pojavio Jurica Torlak. Njega poznajem kad je bio dijete, igrao se nekad u našem dvoru s mojim sinovima. Samo mi je uspio reći “Mare, propucan sam, umrit ću!”. Nisam mu u prvi tren povjerovala jer nisam vidjela da je ranjen, ali kad se uhvatio rukom za kapiju, vidjela sam krv koja je tekla. Uvela sam ga u dvorište, posjela na stolicu, dala mu vode i šećera, ovlažila papirnati ručnik te mu osvježila lice i glavu. Za to vrijeme je Jurica govorio da će umrijeti, da mu zovem majku.
Sin mi je pozvao Hitnu. Vidjela sam da je Jure u teškom stanju, počeo se trzati. Uvela sam ga u prizemlje, polegla na krevet, a onda je došla Hitna pomoć. Tu su mu pomagali te potom odveli vozilom u bolnicu", opisala je svjedokinja posljednje minute života Jurice Torlaka.
