Dragan Balić, koji živi u Dugopolju, javio nam se kako bi opisao svoju situaciju i ukazao na probleme s kojima se susreo prilikom razrješenja problema ostavinske rasprave gdje je, kaže, zbog administrativnih grešaka ostao bez zemlje koju mu pripada po nasljeđu još od oca. Živi u Mosoru i stopostotni je invalid.
"Da mi je otac živ, ne bi bilo nikakvih problema. Međutim, kada mi je preminuo otac, i moja majka je naslijedila zemlju. Tu nastaje problem, jer je pri donošenju rješenja sud donio pola očeve zemlje, a pola druge osobe s istim imenom i prezimenom kao moj otac", rekao nam je Dragan.
Kako su se oni kao djeca odrekli ostavštine u majčinu korist, nisu obraćali pozornost na rješenje, što se pokazalo pogrešnim. Naime, tu je bio samo početak mnogobrojnih administrativnih pogrešaka s kojima se sad Dragan mora boriti, u postupcima koji su dugi, mukotrpni i skupi, a koji često ne završe u njegovu korist zbog manjka dokaza.
Žalbeni postupak završio u Rijeci
Nakon smrti majke, 2014./15. godine, uviđa da je nedostajalo i ono što njemu zakonski pripada. Dragan je s ovim problemom otišao na Općinski sud 2021. godine, no sud ga je odbio, rekavši da to ne pripada njegu. Žalbu šalje na Županijski sud, koji ga također odbija.
"Bit svega je da ja sada na očevoj zemlji živim ilegalno, u državi Hrvatskoj", rekao nam je Dragan, što je situacija koja nas šokira.
Svi spominju da kontaktira odvjetnike, no problem je što čak i uz pomoć odvjetnika - i to onih koji slučaj uopće odluče prihvatiti zbog pravnih zavrzlama - ne dolazi do promjene, a njihova pomoć je skupa.
"Zadnji predmet, dao sam žalbu na Županijski sud odvjetniku. Skoro godinu dana se rješavao žalbeni postupak, i to u Rijeci jer je žalbeni postupak bio poslan iz Splita u Rijeku. Moj odvjetnik mi je preko WhatsAppa poslao sliku rješenja i rekao da je žalba odbijena i da mu pošaljem 200 eura za žalbu", opisao je situaciju i naglasio kako je s ovim želio izaći u medije jer, ne razumije kako je u trenutnom pravosuđu lakše otuđiti tuđu zemlju nego svoju vratit.
"Više ne znam što napraviti"
"Ja više ne znam što napraviti", kaže.
Kako nam opisuje, riječ je o nizu administrativnih grešaka koje su se tijekom godina akumulirale, a za koje nitko ne preuzima odgovornost i ne ispravlja.
Kako kaže, tijekom rasprave na Općinskom sudu u Splitu kada je pokušao objasniti situaciju, sutkinja mu je rekla: "Da šutim ili će prekinuti raspravu."
"Ovdje je specifična situacija. Kad pitam na ostavinskoj pisarnici oni kažu da nisu suci, kada šaljem mailove da me primi Općinski sudac u Splitu, i na to čekam. Više ne znam što napraviti. Kad odem kod odvjetnika, govore da oni to ne mogu uzeti jer je prevelika zavrzlama. Čak sam i preko umirovljenika tražio pomoć nekoga tko se bavio sudskom praksom, pa mi se javio gospodin koji je radio na mirovinskom, da će mi on pomoći", kazao nam je.
Administrativna greška
"Već u parnici kada mi je umro djed, sud je dodijelio 3/4 nasljedstva mom ocu, no već tada su pogriješili jer su prilikom pisanja rješenja umjesto imena mog oca Balića Bože, pokojnog Joze, napisali da se zove Balić Joze, pa ispada da se tako zove moj otac. Također, kao primjer, u katastru sam vidio parcelu kuće koja stoji kao 6116. No, u zemišljniku treba biti 1265, no ne postoji. Svojom tvrdoglavošću došao sam do rješenja pisanog rukom, i primijetio sam da je u rješenju zemljište upisano rukom kao 1265 no na službenom rješenju pisanog mašinom stoji 1365. To je administrativna greška koju sud odbija prihvatiti", kaže.
Ne preostaje mu drugo nego boriti se dalje, no za to je potrebno još mnogo vremena i novaca, a prepreke ne nestaju.
"Evo što je naše pravosuđe", kaže.
