Nekad se život jedne osobe nakon smrti mogao ispričati u jednoj rečenici – onoj uklesanoj u kamen. Danas na grobovima sve rjeđe nalazimo stihove i poruke; ostaju samo imena i godine. No epitafi nisu nestali, samo su promijenili oblik. Umjesto dlijeta, u ruci je pametni telefon, a iza crno-bijelog QR koda kriju se priče, fotografije i uspomene. Epitafi su, čini se, pronašli novi život u digitalnom dobu.
Epitaf je kratak natpis na nadgrobnom (uzdignutom, polegnutom ili vodoravno pričvršćenom) spomeniku koji može biti proznog ili stihovnog karaktera. Njime se pokojniku upućuje poruka ili želja (za zagrobni život), prenosi određeni podatak iz života pokojnika, njegova određena karakteristika, na pohvalan, uzvišen ili, pak, podrugljiv način.
„Ljudi danas najčešće traže da se na spomenik ugravira samo ime i godina rođenja i smrti“, kaže klesar iz Splita koji se ovim poslom bavi više od 30 godina. „Kad je riječ o porukama, najčešće su to jednostavne fraze poput ‘Ovdje počiva’ ili ‘Počivaj u miru Božjem’. Ako je riječ o mlađoj osobi, tada češće traže stihove iz Biblije“, kazuje naš sugovornik te dodaje da se uz imena i godinu često biraju i vjerski simboli.
„Od simbola se najčešće biraju križevi ili anđeli, a sve više ljudi traži i ugravirane slike pokojnika“, dodaje.
“Tehnike su se s vremenom dosta promijenile, nekad se sve radilo ručno dlijetom, a danas koristimo strojno i lasersko graviranje, ovisno o materijalu i željenom efektu“, opisuje nam.
Pred Svi svete, kaže, posao mu se udvostruči.
“Pred Svi svete uvijek imamo najviše posla. Ljudi žele da grobnice budu uređene, pa radimo gotovo bez prestanka. Obujam posla tada poraste, a cijene graviranja kreću se oko sedam eura po slovu,” objašnjava stručnjak za Dalmaciju Danas.
EPITAFI U DIGITALNOM SVIJETU
Dok su nekada epitafi prenosili životne mudrosti, danas ih na nadgrobnim spomenicima sve rjeđe viđamo. Umjesto rečenica, ostaju samo imena, godine i možda poneki simbol poput srca, križa ili anđela ili pak slike pokojnika.
S novim tehnologijama i digitalizacijom, pojavljuju se i novi oblici epitafa. Sve češće se na grobovima mogu vidjeti QR kodovi koji vode do mrežnih stranica s biografijom pokojnika, fotografijama, videozapisima i osobnim porukama.
e-Memorijali su suvremeni multimedijski oblik sjećanja koji omogućuje trenutačan pristup osobnim i obiteljskim pričama skeniranjem diskretnog QR koda putem pametnog telefona.
Prvi korak je odabir sadržaja koji će se dijeliti. Obitelji obično biraju fotografije s važnih događaja, biografske podatke ili kratke životne priče koje žele sačuvati od zaborava. Sve češće se priprema i video zapis, najčešće u trajanju do jedne minute, koji se može objaviti na platformama poput YouTubea ili na posebno izrađenoj web stranici.
Kada je sadržaj spreman, generira se QR kod koji služi kao poveznica do tih digitalnih uspomena. Kôd se potom ispisuje na materijal otporan na vremenske uvjete, najčešće na foliju, metalnu pločicu ili se ugravira izravno u kamen.
Posljednji korak je postavljanje na spomenik ili zasebnu ploču.
U prosjeku, usluga koja uključuje kratki video i ispis QR koda na vodootpornu naljepnicu stoji između 150 i 250 eura.
NADGROBNI SPOMENICI U SPLITU
Još u doba cara Dioklecijana, u samoj palači pokapani su i pogani i kršćani, među njima i sveti Dujam, zaštitnik grada. Kasnije su tu svoje grobnice imali splitski nadbiskupi, plemićke obitelji i znameniti građani. U samostanu sv. Frane na Obali počivaju Toma Arhiđakon, Marko Marulić, Ivan Lukačić, Jerolim Kavanjin i Ante Trumbić.
Tijekom 14. i 15. stoljeća, zbog učestalih epidemija kuge, pokapanje se premješta iz crkvenih dvorišta izvan grada. Godine 1819. otvoreno je groblje na Sustipanu, koje postaje simbol novog doba i mjesto gdje se spajaju povijest i umjetnost. Na njemu su radili poznati kipari poput Ivana Rendića, Ivana Meštrovića i Toma Rosandića.
Osim kršćanskog, Split ima i jedno od najstarijih židovskih groblja u Europi, na Marjanu, gdje se pokapaju splitski Židovi od 16. stoljeća.
Kad je Sustipan postao premalen, otvoreno je novo gradsko groblje – Lovrinac, 1928. godine, po kojem su uređeni i mnogi moderni spomenici.
POVIJEST EPITAFA U HRVATSKOJ
Najstariji epitafi na području današnje Hrvatske potječu iz antike: najprije iz grčkog i helenskog, a zatim iz rimskog razdoblja. Najstariji hrvatski epitaf, tzv. Valunska ploča, potječe iz druge polovice 11. stoljeća. Napisana je glagoljicom i latinicom, a nalazi se u trijemu ispred crkve sv. Marka iznad Valuna na otoku Cresu. I drugi značajni srednjovjekovni epitafi, uklesani glagoljicom na nadgrobnim kamenim pločama, nalaze se na Kvarnerskim otocima, u Hrvatskom primorju, Istri i Dalmaciji. Epitafi na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, tzv. stećcima, nastajali su od 12. do 16. stoljeća u Bosni i Hercegovini i južnoj Hrvatskoj. Pisani su bosančicom te imaju iznimnu umjetničku vrijednost. Nadgrobni natpisi na hrvatskom području pišu se, dakle, od antičkog vremena do danas.
Nadgrobni spomenici nisu samo uspomene na preminule, oni su i svjedoci vremena, društvenih odnosa i umjetničkih vrijednosti jednog naroda. Svaka ploča, reljef ili natpis govori ponešto o epohi u kojoj je nastao, o vjerovanjima, statusu i identitetu pokojnika, ali i o vještini majstora koji ga je oblikovao.
EPITAF KAO OGLEDALO UGLEDA
Način izrade spomenika otkriva razinu tehničkog i tehnološkog razvoja društva. Prema načinu obrade kamena može se prepoznati kojim su se alatima i strojevima služili majstori i koliko je njihovo umijeće bilo napredno za svoje doba. Razlike između ručno klesanih i strojno obrađenih spomenika često otkrivaju ne samo vremenski razmak, nego i promjene u društvenim navikama i dostupnosti materijala.
Veličina i izvanjski izgled spomenika govore o majstorstvu, ali i o društvenom statusu pokojnika. Ako je zajednica smatrala da njezin član zaslužuje poseban spomenik bilo zbog doprinosa zajednici ili ugleda obitelji naručivala se izrada koja je uključivala i poznate kipare ili umjetnike.
NAJPOZNATIJI HRVATSKI EPITAFI
Jedan od najpoznatijih i najstarijih hrvatskih epitafa je nadgrobni natpis tj. epitaf kraljice Jelene iz 10. stoljeća, a koji kaže:
„U ovom grobu počiva glasovita Jelena, koja je bila žena kralja Mihajla i majka Stjepana kralja, ona koja je smrću prezrela kraljevski grimiz osmoga mjeseca listopada i ovdje u miru pokopana godine od Gospodnjeg utjelovljenja 976. I ona koja je za života bila kraljevska majka postade i (majkom) sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledaj, čovječe, i reci: Bože, smiluj joj se duši!“
Nekoliko stoljeća kasnije, jedan od najpoznatijih hrvatskih pjesnika, Tin Ujević, dobio je epitaf koji odražava njegovu poetsku dušu. Na njegovu grobu na Mirogoju, od 1955. godine stoji stih iz pjesme Igračka vjetrova:
„Leti ko lišće što vir ga vije za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.“
