U centru Splita izloženi su edukativni radovi i arhivske fotografije kojima su mladi Splićani utvrdili povijesne činjenice te javnom intervencijom skrenuli pažnju na važnost suprotstavljanja mržnji prema manjinama i drugačijima, kao i na nedvosmisleno odbacivanje fašizma.
Povijesno iskustvo Dalmacije i otpor okupatorima
U tekstu koji prate izlošci podsjeća se kako su u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata te Domovinskog rata mnogi sudjelovali u borbama – ribari i težaci, mladi i stari, boduli i vlaji, odnosno prababe i pradjedovi, bake i djedovi današnjih generacija. Ističe se da je svaka dalmatinska obitelj prošla kroz smrt i ratne traume, uz poruku iz stare dalmatinske pjesme: "Dalmatino povišću pritrujena".
Navodi se i da su skromni dalmatinski ribari i težaci stali u obranu Dalmacije i Splita protiv talijanskih i njemačkih okupatora i njihovih saveznika, boreći se za očuvanje hrvatskog jezika i identiteta. Kao primjer zajedničkog otpora ističe se činjenica da su se Dalmatinci složno suprotstavili pokušajima nametanja talijanskog jezika kao službenog u osnovnim školama.
Posebno se naglašava uloga dalmatinskih partizana u očuvanju jezika i identiteta te se podsjeća da njemački i talijanski vojnici nikada nisu uspjeli osvojiti otok Vis, opisan kao strateška točka obrane hrvatske Dalmacije i "partizanski otok". "To je naša povist, tako je to bilo", poručuju mladi.
Split kao grad različitosti i zajedništva
Intervencija u javnom prostoru povezuje povijesno iskustvo s današnjim Splitom koji se opisuje kao grad u kojem je sačuvana jedna od najstarijih sinagoga u Europi, u kojem djeluje medžlis islamske zajednice te postoje pravoslavna zajednica i prostor za bolji život "bodulima i vlajima, drugima i drugačijima".
Split se prikazuje kao centar Dalmacije i "tanka nit koja veže, ujedinjuje i spaja", grad u kojem građani piju čistu i pitku vodu iz izvora rijeke Jadro iz istog vodovoda te u kojem se susjedi pozdravljaju s osmijehom uz "Dobar dan". Ipak, u tekstu se priznaje da je u društvu prisutan nemir i briga za budućnost, uz dojam "mraka".
Mladi upozoravaju da je Split, kao drugi grad u državi po broju stanovnika, suočen s nedostatkom prostora. Poručuju kako Splitu ne trebaju podjele, nego konkretna rješenja: novi starački dom, novi studentski dom te novi stanovi po realnim otkupnim cijenama.
Posebno se osvrću na poruku koju opisuju kao nametnutu dilemu: „Građani Splita; birajte; studentski dom ili starački dom na Žnjanu!“ Na to odgovaraju jasnim stavom: "Mi mladi iz Splita poručujemo; ukoliko smo za išta spremni, to je za oboje... Za starački dom i za studentski dom smo spremni, a za podjele i atmosferu beznađa nismo."
Na kraju poručuju kako Split ostaje "cvit Mediterana" te ističu pripadnost gradu i simbolima koje vole: "Nosimo bilo i volimo te Hajduče."
