Poznati ekonomski analitičar Ivica Brkljača objavio je poduži osvrt na Facebooku u kojem se oštro usprotivio, kako kaže, “hajci” na iznajmljivače i na sve koji žive od turističkog najma. Povod je bio intervju na tportalu s jednim vlasnikom agencije za nekretnine, u kojem je turistički najam nazvan “rak-ranom društva”.
“Rak-rana društva? Kakva smijurija”
“Što je ovim ljudima? Kako je moguće ovoliko promašenih teza utrpati u nekoliko rečenica?”, piše Brkljača, navodeći kako je apsurdno proglašavati iznajmljivanje apartmana glavnim društvenim problemom. “Kakvo pravosuđe, politička i ina korupcija, nepotizam itd. – iznajmljivanje apartmana je hrvatska rak-rana društva? Kakva smijurija.”
“Ne možeš se obogatiti od najma – već moraš biti bogat da bi ga imao”
Osvrnuo se i na tezu da su se pojedinci “iznimno obogatili” jer od najma godišnje uprihode 80–90 tisuća eura. Prema njegovu tumačenju, takav prihod podrazumijeva imovinu vrijednu najmanje 1,5 do 2 milijuna eura. “Svatko tko od iznajmljivanja može dobiti tolike novce, i prije toga je već – bogat.” Dodaje kako je najam niskoprofitabilna djelatnost i “najsporiji način dolaska do likvidnih sredstava” jer se godišnje dobiva tek nekoliko postotaka vrijednosti nekretnine.
Mladi, radne navike i “brza zarada”
Brkljača odbacuje i narativ da se mladi “umjesto obrazovanja” okreću “brzom zarađivanju” kroz najam: “Netko je te nekretnine prije morao steći – kupiti ili naslijediti.” Po njegovu iskustvu, djeca iz obitelji koje se bave turizmom rano stječu radne navike – od čišćenja i popravaka do gradnje i farbanja – te nisu manje motivirana od vršnjaka. “U takvom okruženju nikako ne opada motivacija za druge aktivnosti,” poručuje.
U zaključku citira stih Ede Maajke kao komentar na stereotip “bogat-loš, siromašan-dobar”: “ne znam dal’ pare čovjeka kvare, al’ znam ih puno bez para, pokvareni su do jaja.”
“Argumenti, a ne stigmatizacija”
“Ova hajka na turistički najam je van kontrole, a vrši se najglupljim mogućim ‘argumentima’.” Brkljača poziva na raspravu utemeljenu na podacima, umjesto stigmatiziranja čitavog segmenta koji, podsjeća, podrazumijeva prethodno uloženu, često višegodišnju imovinu i rad.
