Bivši državni tajnik za turizam i uspješni turistički djelatnik Ivo Mujo ovog je proljeća zamijenio kravatu konavoskom košuljom, šeširom i – kako sam kaže – „dobrom dozom kamene prašine“. S minibusem starijim od pola grupe, presijeca zavojite ceste Konavala i iz Dubrovnika dovodi radoznale goste do sela Dubravka. Ondje, u šumarku ispod brda, prostire se najveća srednjovjekovna nekropola krajnjeg juga – sv. Barbara – s 104 kamena stećka, upisana 2016. na UNESCO‑ov Popis svjetske baštine.
„Papiri su mi bili dobri, ali kamen je bolji. Ovdje dišem punim plućima,“ smije se Mujo dok ispred crkvice dočekuje Kanađane, Francuze i par Splićana „u bijegu“ od kruzerske vreve.
Skromna romanička crkvica podignuta je na mjestu rimskog i ilirskog svetišta. „Ovdje vam se povijest, krajolik i identitet spajaju u jedan kamen“, najavljuje vodič dok se rijeke turista slijevaju iz autobusa. Gosti ga prate stazom posutom borovom iglicom: u blagom usjeku brežuljka otkrivaju se „kamene njive“ – pravilni nizovi ploča i sljemenjaka iz 14. i 15. stoljeća. Neki nose križeve, drugi lovačke prizore, treći plesne motive.
Stećci – kameni arhiv zaboravljenih vremena
„Stećci su naša kamena ‘datoteka’ – nastajali su od druge polovice 12. do početka 16. stoljeća, pa utihnuli,“ objašnjava Mujo. „Dok Hercegovina ima nekropole sa stotinama spomenika, Konavle ih čuvaju u manjim, razasutim grobljima. Najljepši pojedinačni primjerak, sljemenjak s bosančicom, leži kod crkve sv. Luke u Brotnicama.“
Posebnost sv. Barbare nije bogat ornament nego autentičnost: devet desetina spomenika ostalo je ondje gdje su prvi put usječeni u zemlju. Samo dvjestotinjak metara iznad groblja zjapi kamenolom Voznik – izvor vapnenca i „tvornica“ srednjovjekovnih klesara.
„Rijetko gdje imate cijeli proizvodni lanac u jednom kadru – od iskopa bloka do uklesanog epitafa,“ ponosan je Mujo. UNESCO‑ova ploča podsjeća da je titula čast, ali i obveza. „Ako pretvorimo ovo u selfi‑kulisu, izgubit ćemo dušu. Gost mora ponijeti priču, a domaći ostati svoj na svome.“
Geografska Dalmacija, ali...
Iako su tik uz more, Konavle su stoljećima živjele okrenute kopnu. Visoki klifovi brane ribarima pristup, pa su se ljudi okrenuli stočarstvu, vinu i klesarstvu.
„Naša trpeza? Svinjetina, janjetina i jegulja iz rijeke Ljute,“ nabraja Mujo, podižući obrve kad mu netko spomene brancin. „Mi Konavljani jesmo geografska Dalmacija, ali mentalitetom smo brdo – grubi, tvrdoglavi, svoji.“
Na vidikovcu pod križem pokazuje panoramu: Gornja banda, Konavosko polje, Donja banda i daleka Sniježnica. Podsjeća da je polje nekad bilo močvarno, a brda su vrvjela stokom i karavanama Dubrovačke Republike. „Stećci su podsjetnik da se središta moći selila – danas je obala skupa, a tada nitko nije htio živjeti na rubu litice.“
Radimlja, Daorson i „naš Machu Picchu“
Dok grupa listi brošuru, Mujo ih „teleportira“ pedesetak kilometara istočno, do Radimlje kraj Stoca – najveće nekropole regije. Tamošnji monoliti teški su dvadesetak tona i, objašnjava, potječu iz prapovijesnog Daorsona.
„Tko treba Machu Picchu ili Egipat? Ovdje, na tri sata vožnje, imate iste kiklopske blokove,“ uvjerava. „Ali dođite prvo u Konavle – jer ovdje je tišina, a tišina je luksuz.“
Mir se, međutim, mora štititi. Općina je postavila informativne table i uredila staze, no Mujo upozorava na apartmanizaciju: „Ako ovdje niknu kućice za odmor, izgubit ćemo autentičnu kulisu. UNESCO nije samo brendiranje; to je ugovor s prošlošću.“
Pješačka ruta, audio vodiči i varivo od boba
Mujo već crta novu kružnu stazu: sv. Barbara – Voznik – vidikovci Sniježnice, s QR‑kodovima i audio vodičem na nekoliko jezika. Sljedeći je korak biciklistička ruta. Kulturni turizam, kaže, može oživjeti uspavane hamlete: gost koji istražuje stećke ostaje dulje, večera janjetinu i kupuje konavosko vino.
Na povratku pred crkvicu podsjeća da se 4. prosinca slavi Varin dan – blagdan sv. Barbare – uz varivo od boba i pšenice. „Vratite se tad, tanjur je na kući,“ obećava.
Turisti još snimaju posljednje kadrove. Kanađanka u planinarskim čizmama priznaje: „Nisam znala da srednjovjekovna Bosna ima ovakve spomenike, a kamoli da leže u Konavlima.“ Mujo zadovoljno kima: „Ako ste danas naučili samo to, stećci su vam već ispričali priču.“
Dok sunce spušta duge sjene vapnencem, vodič zaključuje:
„Najbolji vodič ostavlja trag u sjećanju. A ovi kameni spavači – oni će šaptati još tisuću godina.“
