Od danas na Dalmaciji Danas možete čitati savjete za planiranje vikend planinarskih izleta. "Šta'š doma" je rubrika namijenjena izletnicima i planinarima različitih kondicijskih sposobnosti, pa ćete u njoj čitati i o lakšim i o zahtjevnijim izletima.
U prvom nastavku "vodim" vas na Kozjak, točnije istočni dio planine. Odabrali smo planinariti od Ninčevića do Putlja. Kozjak se istočne strane proteže od Kliških vrata koja ga dijele od Mosora, do prijevoja na Malačkoj. Prošli vikend donio je povoljne vremenske prilike za planinare u Dalmaciji, iako je nedjelja zbog manje bure bila prilično povoljnija.
Upravo smo se u sunčano nedjeljno jutro uputili iz Ninčevića gdje smo ostavili automobile. Inače, prethodno smo dva auta parkirali na groblju u Kaštel Sućurcu, gdje će završiti naše planinarenje. Mjesto parkiranja i početka staze možete vidjeti na snimljenom tragu.
Prosječno vrijeme potrebno za ovu stazu je četiri sata, a prijeđe visinska razlika od petstotinjak metara. Zbog početnog strmog dijela, izlet se ne preporučuje početnicima, ali bez problema ga može prijeći osoba prosječne kondicije.
Strmo do Sv. Jure
Nakon stotinjak metara staza prema Sv. Juri naglo skreće prema sjeveru i vodi u gustu borovu šumu. Staza se dosta naglo penje i nastavlja položenim padinama sve do izlaza iz šume, odakle ide prema zapadu, krivuda te se naglo penje golim kamenjarom i neugodnim siparom pod samu liticu. Dolazimo do tzv. Malih skalica, grubo uklesanog nogostupa u stijeni gdje se pomažemo i zabijenim klinovima. Izlazimo na vrh grebena i nastavljamo 5' sjeverozapadno kamenjarom do vrha i kapele sv. Jure.
Kod kapelice se prvi put ukazuje panorama Splita i cijele okolice "na dlanu", a vjerojatno se radi o jednom od najupečatljivijih prizora koji se može doživjeti na našim obalnim planinama. Na ovom popularnom vrhu, do kojeg se može doći i automobilom iz Rupotina, susreli smo jedan par iz Rusije koji se nije mogao nadiviti prizorima, te domaću obitelj koja je izvela djecu na svježi zrak. Nakon marende i fotografiranja nastavljamo dalje grebenom na zapad.
Iako se bliži kraj studenog, priroda je tek počela ozbiljnije poprimati boje jeseni, a prava je šteta da nitko iz ekipe ne poznaje dovoljno dobro gljive jer smo ih vidjeli podosta na putu. Staza dobrim dijelom prati greben i nakon umjereno zahtjevnog uspona na Sv. Juru, daljnji put nema zahtjevnih uspona, veći dio su visorav ili tek blage izmjene terena. Ako doslovno pratite trag na linku upozoravam da smo povremeno skretali sa staze radi fotografiranja prirodnih ljepota.
Spori tempo, uživanje u svakom trenutku
Kod skretanja za Piramidu pripazite da skrenete za Putalj, odnosno Sv. Luku. Odabrali smo ležeran ritam, pa planinari koji vole žuriti ovaj put mogu odraditi kudikamo brže. No i dan i ekipa bili su takvi da nam se baš nikud nije žurilo. U predvečerje kratkog kasnojesenskog dana stižemo na Putalj, jedan od najvećih planinarskih domova u Hrvatskoj koji se nalazi na 460 metara nadmorske visine. Dom je bio gotovo popunjen do posljednjeg mjesta, što ne čudi s obzirom na savršene vremenske prilike. Imali smo i sreće jer smo došlo prilično kasno, ali smo uspjeli uhvatiti ručak. Dio ekipe je pojeo fažol, neki s kobasicama, a dio je jeo tjesteninu s piletinom. Uz aperitiv i pivo svakoga je račun izašao oko 10 eura, više nego prihvatljivo!
Tada nas je priroda još jednom odlučila počastiti, naime, nakon zalaska Sunca na horizontu se pojavila Italija, točnije masiv Gran Sasso s najvišim vrhom Corno Grande (2912 m). Prizor se mogao vidjeti gotovo sat vremena.
VIDEO Nakon Mosora, snimili smo Italiju s Kozjaka. Prizori su predivni
Na povratku nas je zahvatila noć pa smo iskoristili čeone lampe. U ranu večer smo stigli do automobila na sućuračkom groblju, što je označilo kraj izleta.
Uživajte u fotogaleriji i videu:
