Skradin je pitoreskni gradić smješten na desnoj obali rijeke Krke, svega dvadesetak kilometara udaljen od Šibenika. Ovo mjesto je dom poznate ACI marine koja privlači svjetski poznate posjetitelje, kao i ulaz u Nacionalni park Krka, s kojeg možete krenuti u otkrivanje prirodnih ljepota poput Skradinskog buka, Roškog slapa i franjevačkog samostana Visovac na istoimenom otoku.
Povijesni tragovi Skradina sežu u doba Liburna i Rimljana kada je na tom mjestu cvjetala Scardona, važno prometno i trgovačko središte. Biskupija je u Skradinu osnovana već u 6. stoljeću, a nakon dolaska Hrvata ponovno je postao važno biskupsko središte.
Skradin je kroz stoljeća bio pod vlašću mnogih, od Turaka i Mlečana do Francuza i Austrijanaca, dok su od hrvatskih vladara najistaknutiji bili knezovi Šubići-Bribirski.
Grad je prepoznatljiv po crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije s obližnjim zvonikom i tornjevima crkve sv. Spiridona. Njegova blizina arheološkom nalazištu Bribirska glavica, poznatom kao 'hrvatska Troja', dodatno ističe bogatu povijest i sklad prirode i drevnih građevina.
Pored bogate povijesti, Skradin se može pohvaliti i izvrsnom gastronomskom ponudom te plažom na ušću gdje se spajaju riječna i morska voda.
Gornji tok rijeke Krke, uokviren udaljenim horizontima krške visoravni s kulisom dinarskih planina, prožet je važnim povijesnim zbivanjima, velikim bitkama i rimskim cestama, ali prije svega dubokim kanjonom u kojem se ruše manje poznati, ali veličanstveni slapovi. Voda koja se usijecala u vapnenački krš najprije je oblikovala zaravan, a potom u nju usjekla kanjon. Kao najmlađi oblici u kanjonu, nastali su slapovi. Područje rijeke Krke spoj je suprotnosti, siromašnog krša i raskošne vode, posebno izražene u gornjem toku, između drevne Bukovice i čuvene Promine, gdje se na udaljenosti od svega četiri kilometra nalaze pet slapova, jezero i brzac. Posjetiti se mogu tri slapa: Bilušića buk, Brljan i Manojlovac.
Bilušića buk, prvi od sedam slapova rijeke Krke, stiješnjen je u kanjonu 16 km nizvodno od njezina izvora, 9 km od Knina. S ruba kanjona najprije se čuje udaljeni huk vode. To se preko dviju sedrenih stepenica Buka prelijeva sva voda Krke. Bilušića buk dug je tristo, širok stotinjak metara, s ukupnom visinskom razlikom od 22,4 m. Za niska vodostaja voda se prelijeva kroz usjek širok svega tridesetak metara. Izvan današnjeg vodotoka može se vidjeti sačuvana, izuzetno atraktivna, „fosilna sedra“. Riječ je o vodotoku koji je bio aktivan u geološkoj prošlosti, a sedra je stara oko 125 000 godina.
Ljuti se krš kod Brljanskog jezera pretvara u mekšu, plodnu zemlju, a Krka ulazi u polja. Voda jezera prelijeva se preko slapa Brljan samo za visokog vodostaja. Sedrena barijera slapa Brljan duga je oko 300 m, široka oko 180 m, a ukupan pad iznosi 15,5 m. Slap je okružen bujnim submediteranskim raslinjem, malim pašnjacima i kultiviranim poljima. U toplom dijelu godine slap je suh, a presuši i gotovo pola kilometra dugo ujezereno korito rijeke Krke između Brljana i Manojlovačkih slapova. Zato zelenilo submediteranskog raslinja buja u proljeće.
Manojlovac je treći, najviši i, prema mišljenju mnogih, najljepši slap rijeke Krke. Dug je oko 500 m, širok od 80 do 100 m. Sastoji se od niza sedrenih barijera, ukupno visokih 59,6 m. Najviša, zadnja barijera nalazi se na mjestu gdje rijeka oštro zakreće od sjeverozapada prema jugoistoku, rušeći se s visine od 32,2 m. Kanjon u kojem je slap obrastao je submediteranskim raslinjem, a oko slapa na vlažnim, sjenovitim mjestima i u polušpiljama raste gospin vlasak (Adiantum capillus veneris), rijetka svojta papratnjače, tercijarni relikt tropskog porijekla. Zovu ga i gospine ili viline vlasi. Gospin vlasak uvršten je, u kategoriji rijetke svojte, u Crvenu knjigu biljnih vrsta Republike Hrvatske.
KATEGORIJA ZAŠTITE: značajni krajobraz
GODINA ZAŠTITE: 1948.
POVRŠINA: 3 881,6 ha
POLOŽAJ: Općina Knin – od izvora rijeke Krke oko 3,5 km sjeveroistočno od centra grada Knina (oko 500 m od ceste Knin – Vrlika – Split), do sjeverne granice NP „Krka“, dva kilometra nizvodno od Knina
Rijeka Krka, od slapa Krčić do podnožja Skradinskog buka, s priobalnim pojasom u širini od sto metara, u kanjonskom dijelu do njegova grebena, 20. siječnja 1962. Zakonom o zaštiti prirode proglašena je rezervatom prirodnih predjela. Proglašenjem Nacionalnog parka „Krka“ 1985. i izmjenom granice NP 1997. uzvodni dio toka Krke od slapa Krčić do granice NP „Krka“ ostao je u kategoriji značajnog krajobraza. U okviru zaštićenog područja nalazi se izvor rijeke Krke, smješten u podnožju planine Dinare tri i pol kilometra sjeveroistočno od Knina podno 22 m, visokog zimi bučnog a ljeti bezvodnog, Topoljskog slapa, Velikog buka ili Krčića slapa. Sastoji se od tri stalna izvora: Glavnog izvora, Malog izvora i Trećeg izvora. Glavni izvor nalazi se u špilji (sifonu) na 224 m nadmorske visine. Treći izvor i Mali izvor nalaze se na lijevoj obali Krke, oko 50, odnosno 150 m nizvodno od slapa. Treći izvor daje oko 3-5% ukupne vode izvora Krke, Mali izvor oko 10-15% a najizdašniji, Glavni izvor oko 80-95%. Dotok Glavnog izvora kreće se od 1,5 do 10 m3/s. Smatra se da je izvor Krke u geološkoj prošlosti, prije nego što je rijeka Krčić postala periodična tekućica, bio u Podinarju na mjestu današnjeg izvora Krčića.
Na prva 4 km toka rijeka Krka prima tri pritoke: Kosovčicu (12,5 km), Orašnicu (5,3 km) i Butišnicu (39 km). Prvi lijevi pritok je Kosovčica, koja dovodi vode više stalnih ili povremenih izvora (Velikog i Malog izvora i Lopuškog polja) s istočnog oboda Kninskog polja. Prvi desni pritok je Orašnica, koja glavninu vode dobiva od Crnog vrela i izvora u Vrpolju. Nizvodno od ušća Orašnice, nakon što Krka napusti Kninsko polje, s desne strane u nju utječe Butišnica. Rijeka Butišnica izvire u planinskom području najsjevernijeg dijela slijeva Krke i najizdašnija je njezina pritoka. Na svom 39 km dugom toku prima i više stalnih, ali kratkih pritoka: Jelenački potok, Duler, Crni potok, Mračaj, Došnicu i Radljevac.
Butišnica je za vrijeme Prvog svjetskog rata nasipom odvojena od Krke, tako da one danas teku paralelno do svoga spoja, čime je „prirodno“ ušće kod Bulinog kuka pomaknuto oko dva kilometra nizvodno.
U gornjem toku rijeke Krke žive četiri ribe uvrštene u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske.
