NASTAVAK PUTOPISA IZ HERCEGOVINE:
Crkvenim zvonima u Međugorju počeo je drugi dan našeg dvodnevnog izleta u Hercegovinu. Neki su otišli na misu, a neki iskoristili šansu za malo duži ostanak u krevetu. Kada vam domaćini serviraju tradicionalni hercegovački doručak, znajte da vam ručak neće skoro trebati.
Hutovo blato - jezera ispod razine mora
Opraštamo se od Sivrića i krećemo na prvu nedjeljnu destinaciju, obližnje Hutovo blato između Čapljine i Stoca. Time ispunjavam još jednu svoju želju, ovaj park prirode je jedna od najvećih močvara sliva Neretve i ovog dijela Europe, a slovi za jedno od najvećih zimovališta ptica u Europi. Baš kao i cijela dolina Neretve i Hutovo blato jako strahuje od realizacije projekta Gornji horizonti, odnosno izgradnje hidroelektrana u slivu rijeke Trebišnjice, na što je upozorio i Svjetski fond za prirodu (WWF).
Auta parkiramo u blizini hotela Park i silazimo do obale jezera gdje nas dočekuju brod i naša vodička. Ukrcavamo se i jedan od najatraktivnijih dijelova današnje izleta mogao je početi. Hutovo blato sastoji se od niza jezera kao što su Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava, a potonje je umjetno. Neka od njih su prirodna depresija što znači da im je površina niža od razine mora. Ovo močvarno carstvo zelenila lijepo je u svakom dijelu godine, a mi smo ga posjetiti točno onda kada je najljepše - u svibnju. Močvarne ptice, lopoči, gusta trstika, zelenilo livada i plavetnilo neba - samo su neki od prizora koji su nas oduševljavali, sve uz nestvarno lijepe refleksije na površini mirnih jezerskih voda. Idiličnu panoramsku i foto turu uzburkao je tek prolazak broda iz suprotnog smjera, kada je njegov val pojedince “rashladio”. Kaže nama naša vodička da ovdje poskoci znaju plivati, eto u Hercegovini baš svi nađu načina da se snađu.
Počitelj - gdje se susreću Istok i Zapad
Nakon osvježavajućih jezera Hutovog blata, još jednom zastajemo na obližnjem vidikovcu diviti se pogledu na ovaj biser prirode koji ću sigurno ponovno posjetiti. Sljedeća “štacija” je predivni Počitelj, utvrda koja se nalazi sjevernije od Čapljine, na putu za Mostar. Mjesto na kojem se sudaraju duh Mediterana i Orijenta ostavit će na vas snažan utisak, osobito ako ga prvi put posjećujete. ova utvrda izgrađena je u 14. i 15. stoljeću i prvotno je služila obrani od Turaka, a potom je bila 4 i pol stoljeća pod turskom vlašću, što je uvelike odredilo njegovu današnju arhitekturu. Pitoreskni čempres ispred Šišman Ibrahim-pašini džamije slovi za jedan od najstarijih u ovom dijelu Europe, a u samoj džamiji nisam propustio priliku pomoliti da za to da budućnost ove lijepe zemlje bude kudikamo ljepša od velikog dijela njene prošlosti. Usprkos vrućini, posebna nam je atrakcija bila popeti se na Gavrankapetanovića kulu, najviši objekt u Počitelju odakle pogled seže na Neretvu, Čapljinu, novoizgrađeni most... Osim suvenira, tapeta, i koječega drugoga, u podnožju Počitelja smo u poluvremenu gladi kupili par kilograma trešanja, u ovoj turističkoj destinaciji, prilično ukusne i velike, plaćali smo ih po 3 eura. Očito EU “napredak” još nije zahvatio BiH poljoprivredu.
Slapovi Kravice
Ako već nije poljoprivredu, vidni napredak je zahvatio obližnje slapove Kravice. Ovaj sad već znameniti slap nalazi se 10 km od Međugorja, u mjestu Studenci kod Ljubuškog. Nalazi se na rijeci Trebižat i ima širinu od 120 metara i visinu od oko 28 metara. Da se je u tijeku ubrzana preobrazba u turističko-posjetiteljsku hit destinaciju svjedoče bageri na već prostranom parkiralištu koje će uskoro postati duplo šire. Autobusi s turistima iz raznih europskih zemalja već su napunili parking, a još nismo ušli u ljeto. Ulaz za odrasle je 10 eura, ali je ljepota onoga što će te vidjeti znatno veća od novaca koje ćete ostaviti na blagajni. Iako voda još nije dosegla vrijednosti temperature za bezbrižno kupanje većine, manjina već itekako uživa. Mi smo iznajmili brodić koji nas je prevezao do samih slapova. Iskusiti tu bliski susret s “prašinom” padajuće i osvježavajuće vode i dotaknuti ovu snagu prirode je neprocjenjivo. Nismo odolijeli zapjevati i pokoju dalmatinsku pjesmu, što je izazvalo oduševljenje okupljenih, naš “kormilar” nas je mrko pogledao tek kada smo zapjevali hajdučku, a kako nismo htjeli testirati temperaturu vode, udovoljili smo njegovoj želji o promjeni repertoara.
Ljubuški - tvrđava hercega Stjepana
Već predozirani ljepotama Hercegovine, imamo snage za završni čin, a to je Ljubuški, osobito jer smo upravu tu odlučili nadoknaditi izgubljene kalorije. No prije toga popeli smo se autima do tvrđave hercega Stjepana koja se nalazi na istaknutom vrhu krševitog lanca brda Buturovica, na istočnom kraju Ljubuškog polja. Podignuta je na čvrstom, krševitom položaju, na 396 m nadmorske visine, a autom smo u njeno podnožje uspjeli doći iz trećeg pokušaja. Za prosjek ostalih pokušaja na izletu, neloše! Tvrđava je u cijelosti obnovljen uz pomoć pretpristupnih EU fondove, a posjet bi svakome preporučio jer pogled seže od hrvatskih brda i planina na jugu do onih visokih u središnjoj i istočnoj BiH. Naravno, Ljubuški vam je cijelo vrijeme “na dlanu”. Iako ljubuški krš uvelike podsjeća na dalmatinski, primijetili smo da po starim zidovima nema kapara, već iz pukotina rastu nepregledni busenovi planinskih zvončića (Campanula cochleariifolia). U kasnim popodnevnim satima konačno silazimo u Ljubuški i naručujemo brzu hranu u vidu ćevapa i sličnih specijaliteta. Bile su to zadnje minute dvodnevnog druženje u Hercegovini i s Hercegovinom. Lani sam u ovom vrijeme uživao u planinama BiH, a sada sam se uvjerio da ni “doline” nisu ništa manje lijepe i zavodljive. Dragi Dalmatinci, ne tako daleko od vaših domova imate beskrajne mogućnosti savršenog odmora u zemlji koja će jednog dana “shvatiti” koliko je moćna.
