Naš kolumnist Vedran Bađun ovu subotu boravio je u Kolumbiji, ipak, nije bio u potrazi za događajima koje može iskoristiti u svojim putopisima već je pisao nastavak priče koju piše cijeli život. On je uz ritual majanskih indijanaca rekao "da" svojoj kolumbijskoj izabranici, a nama je kratko opisao što se događalo taj dan te koji su mu osjećaji prolazi kroz glavu.
Probudija san se rano, jerbo je bilo puno toga za učinit. Izašla san iz sobe, ugazija na meku travu i pogleda u nebo. Veliki JAH molin te za lipo vrime. U kolumbijskin planinama vrime je nestabilno, a nama triba vedro, zoven se Vedran jbt, daj nan vedro porfavor.
Šoto visokih kokosovim palmi uz oltari stojin isprsen i uspravan u lanenoj robi. Uzvanici svih koluri čekaju obred. Mlada u biloj vinčanici i čokoladne kože, crvene afro frizure i najlipšim osmjehom na svitu prilazi. Pod rukom starijeg brata hoda po laticama, bosa po mekoj travi. Lagana brazilska samba prede, prekrasne riči mi ulaze u uho, meni posvećene. Roj leptira mi prostruji tilon i jedva se skuliran. Šura mi je preda u ruke, pogledali smo se božanstveno.
Ritual majanskih indijanaca je počea. Uz jezero puno crvenih ribica, okružen crnačkom obitelji i miksanim prijateljima. Bosih nogu u mekoj travi, udišući lipi tropski, planinski zrak, sa jezercetom iza leđa. Dj je pustija moju dragu pismu JJames.
Majanski ritual 5 elemenata nas je za uvik spoija, lav i lavica su se ujedinili. Uzvanici su se držali za ruke i brisali suze radosnice. Ne, nisan Pablo Escobar pa iman ovo sve, pošteni radni čovik koji je odrasta u baraci uz bučnu tvornicu moga voljenoga Omiša san ja. Sve je moguće u životu.
