Dva su velika rukometna natjecanja, kad govorimo o neovisnoj Hrvatskoj održana u Splitu. Svjetsko i europsko prvenstvo. Još 2009. godine, kada se stvarala euforija oko nove Spaladium Arene igralo se Svjetsko prvenstvo, a grupna faza u kojoj je Hrvatska, igrala se u Splitu. Pet utakmica, pet pobjeda! Padale su redom Južna Koreja, Kuvajt, Kuba, Španjolska, Švedska. Igrala je Hrvatska sve do zagrebačkog finala gdje nas je dobila Francuska 24-19. Službeno 15 500 gledatelja na tribinama, a bilo ih je i više. Jedan od sudionika velikog uspjeha bio je Petar Metličić (44), desni vanjski iz ere ju je 2003. u Portugalu započeo Lino Červar. Kad se osvrne iza sebe Pero će reći:
- Više bio volio da se finale te 2009. igralo u Splitu. Mislim da bi onda bili bliže pobjedi. Jest da je splitska dvorana manja nego u Zagrebu, ali publika je bliža terenu, dvorana je toplija.
Metličić je počeo u Brodomerkuru, zatim četiri godine proveo u Metkoviću, otišao u Ademar Leon, pa u Ciudad Real, pa Celje, Montpellier. Prvo veliko natjecanje u dresu reprezentacije bilo je 2003. u Portugalu. Svjetsko prvenstvo. Prvo pa muško. Lino Červar „nanjušio“ je novu generaciju. Igrali su Ivano, Đomba, Vori, Lacković, Goluža, Šola,... Nakon poraza od Argentine u prvom kolu, naši rukometaši pregazili su sve do kraja, uključujući Španjolsku u polufinalu i Njemačku u finalu. Prvaci svijeta! Nakon toga došla je 2004. i Olimpijske igre u Ateni. Opet zlato. Sjajila se kaubojska reprezentacija, ali europsko zlato nikad nisu dočekali. Niti ta generacija, niti generacije poslije njih.
Ne tako davno završilo je najneobičnije svjetsko prvenstvo u rukometu. Egipatska avantura za mnoge će biti u najmanju ruku čudna, a mi ćemo potpisati neuspjeh.
- Slažem se. Rezultatski i igrački loše. Katastrofa.. ma ne bi tako rekao. Kod nas je uvijek naglašeno kad je neuspjeh. Ali bila je izvanredna situacija: Korona, Cindrić otišao, loše smo odigrali.
Možda je bilo bolje da se turnir nije ni održao?
- Da smo se borili za medalju drugačije bi govorili. Dobro je da se igralo, ali koliko je regularno nije lako sada reći. Ali svi su se borili s istim problemima.
Koji bi to bio rezultat koji bio prihvatljiv?
- S obzirom na kvalitetu protivnika morali smo barem do četvrtfinala. Ne bi sad stvarao dramu, mi smo uvijek pri vrhu i to je važna činjenica.
U travnju u Parizu bi se trebao odigrati kvalifikacijski turnir za plasman na Olimpijske igre u Tokiju. U našoj grupi su Francuska, Portugal i Tunis. Neće biti nimalo lako jer samo dvije reprezentacije putuju u Tokio.
- Što se Tunižana tiče - ne igraš s njima često, oni preferiraju atipičan rukomet, igraju fanatično, nezgodan su protivnik. Imaju igrače u Europi, no slabiji su od Egipta, i dalje opasni. Portugal je reprezentacija koja je napredovala, igrali su dva natjecanja dobra. Onda imamo Francusku koja je domaćin, i kada sve skupa zbrojiš i oduzmeš - nema lake utakmice. Prva dva idu dalje, ali problem je uopće hoće li Tunis uopće moći doći u Francusku zbog korone. Možda budu samo tri reprezentacije. Teške kvalifikacije nas čekaju, to je tako.
Što znamo o treneru Horvatu koji je preuzeo reprezentaciju nakon Červara?
- Momak je moja generacija, inteligentan, ima dobre rezultate. Studiozan je , pričali smo nakon Egipta, motiviran je i ne boji se. Treba mu dat podršku jer neće imati puno vremena za pripremu, možda dva dana od kad se okupi reprezentacija. Nije bilo mjesta ni vremena za rošade, Horvat će dobro pripremiti momčad, taktički naročito i nadam se da će sve dobro ispasti.
A Lino Červar, tvoje mišljenje o njemu?
- S toliko osvojenih trofeja i medalja mora biti dobar trener. Pogriješio je prije tri godine što se vratio, to je moje mišljenje, u nekim godinama je malo teško voditi reprezentaciju. Treba prihvatiti da dolaze mlađi, ali Lino je uvijek bio borac koji ne da na sebe. Inače, puno radi, studiozan je, motivator, kad san ja bio u reprezentaciji, bio je dobar. Zadnjih godina malo je izdušio.
Njegov Time Out mi je čudan. Pola minute šuti, pa malo mljacka, pa neko od igrača nešto kaže, onda promrsi neku akciju, i onda svi viknu: Iznad svih – Hrvatska!
- Pa on drži da je priprema važnija. U njega se dosta važnosti polagalo na taktici, tko kad ulazi, motivaciji. Kad je utakmica kao ne možeš puno mijenjati. Ja mislim drugačije.
Je li svjetsko prvenstvo u Splitu 2009. bilo posebno?
- Žao mi je što to finale protiv Francuza nismo igrali doma. Mislim da bi bili bolji. Ta zadnja utakmica bila je teška i neugodna. U Splitu je igranje u skupini bilo jedno veliko čudo! Uživali smo.
Najdraža utakmica, ili utakmice?
- Dva finala i dva zlata, iako je bilo i drugih velikih i utakmica. Pri tom mislim na Portugal i Atenu. Ali i polufinale sa Španjolskom u Portugalu 2003, utakmica na jedan balun, dva produžetka, odmah poslije finale s Njemačkom, bilo je puno tih dobrih utakmica.
Najtužnija utakmica?
- Zagrebačko finale protiv Francuske 2009. i utakmica na Europskom prvenstvu protiv Danske u Norveškoj. Tada smo vodili prvo poluvrijeme, drugo izgubili, tu smo bili najbliži europskom zlatu. Pa zatim 2007. u Njemačkoj u Kolnu, četvrtfinale na turniru kada smo doživjeli jedini poraz, opet od Francuske.
Akademija Balić/Metličić dogurala je da momci već igraju Prvu ligu, a ti si diplomirao na KIFST-u kao viši rukometni trener.
- Imamo mladosti, imamo rezultate, sve ovisi o drugim stvarima, neću reći da životarimo, animirali smo dosta mladih, ali bez novaca ne možeš puno. Evo već trinaesta godina kako brodimo, igraju naši momci, iz okolnih mjesta. Ima dobrih igrača, ali u nekom trenutku igrač bi htio bolje više za sebe, a Liga to ne nudi.
Kako stojite na ljestvici?
- Mi smo klub sa studentima i srednjoškolcima. Bolji odu, mlađi dođu, pa nekako rezultatski guramo. Ali kad odu, žao mi je što ne igraju bolje lige za svoje bolje sutra.
Hrvatski rukomet sad i prije?
- Prije su lige bile bolje, dosta klubova je sada na poluamaterskoj razini. Nema novaca, netko tko trenira ili radi ili studira. Teško je dobit igrače koji nisu 100 posto unutra. Mlađi radije idu vani, po meni bi trebalo više ulaganja u lige. Kad dođu u seniorskoj rang nema pravih klubova gdje bi ostali. Kad je liga bila bolja bilo je i boljih igrača. I sustav bi valjalo modulirati. Rijeka i Zagreb igraju istu ligu ali zbog sustava natjecanja nisu odigrali niti jednu utakmicu zadnjih 10 godina.
Tako zbori rukometni trener, analitičar koji je naglasio kako nije još spreman preuzeti izabranu vrstu. Ali, doći će i to vrijeme, korak po korak. Do tada Akademija, RTL televizija i skupljanje iskustva. Pero želi biti - da potraje!