SPORTSKE LEGENDE NEDJELJOM Milivoj Bebić, vaterpolski Frane Matošić: “Hrvatska da ne ide u Tokio? Ne mogu to ni zamisliti”

Vaterpolo je igrao u razdoblju od 1975. do 1992 godine. Tri puta ga je FINA – svjetska vaterpolska asocijacija proglasila najboljim na planeti, 1982., 1984. i 1985. godine.


Milivoj Bebić (62) apsolutna je legenda hrvatskog vaterpola. I jedan od najboljih vaterpolista svog vremena. Vaterpolo je igrao u razdoblju od 1975. do 1992 godine. Tri puta ga je FINA – svjetska vaterpolska asocijacija proglasila najboljim na planeti, 1982., 1984. i 1985. godine. Nosio je kapicu Poška, Volturna i Nervia, te naravno Hrvatske reprezentacije.


Rekordi su njegova specijalnost. Najviše golova za reprezentaciju, čak 620 iz 222 susreta. Ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda jer postigao najviše golova na jednoj utakmici – Gvatemali 28. Vaterpolski Frane Matošić. Pošk je u njegovo vrijeme, (osamdesete) imao strašnu momčad, Deni, Loto, Bratić, Polić, Beba… Pamtimo tri europska trofeja Poška.

Danas je „Beba“ vaterpolski dužnosnik na više frontova, otac dvoje djece, trenutačno u Roterdamu gdje Hrvatska reprezentacija igra završni turnir za plasman na Olimpijske Igre u Tokio. Najprije treba proći grupu u kojoj su Rusija, Francuska, Nizozemska, Francuska i Njemačka. Pa se križamo s drugom grupom. Tamo su Crna Gora, Brazil, Grčka, Kanada, Brazil i Turska. Pa onda valja proći četvrtfinale. Pa se onda boriti za jedno od prva tri mjesta koja vode u Tokio.

Hoće li biti katastrofa ako ne prođemo, pitamo Bebu?

– Neću o tome niti razmišljat.



Pa onda s kim putujemo na Igre u Japan?

– U grupi smo favoriti. Znači mi, Grčka i Crna Gora. To je moja prognoza. Srbi su se već plasirali.



Pa kako je u Roterdamu?

– Teški lockdown, ne možeš nigdje iz hotela.

Nije da nije bilo prilike tu priču riješiti i prije, odlazak na Igre u Tokio?

– Uvijek nam je nedostajao jedan korak ili plasman više na posljednja tri natjecanja. Nismo imali sreće, evo zadnja prilika, nećemo je propustiti.

Turbulentna 2020. godina je iza nas, prepuna izazova, ali čini se da ste je dobro odradili?

– Jako je dobro što smo uz sva ograničenja završili sezonu. Bez posljedica, čak i mlađi uzrasti. Drugi sportovi su još u ožujku morali završit natjecanje. Nova sezona evo prvih 10 kola je već gotovo, a Regionalna liga smo morali po novom principu. Kup Hrvatske smo održali. U tijeku je juniorsko prvenstvo, dakle uspjeli smo odigrati planirano. Final four Regionalne lige, kad pričamo o njemu moram reći da  Radnički nije iznenađenje, ali mi je drago da imamo tri hrvatska kluba u Zagrebu. VK Jadran je u final fouru, kad pričamo o momčadi sa Zvončaca smatram da im i malo i puno nedostaje da budu uz bok najboljima.

Kad će splitski vaterpolski klubovi opet biti moćni?

– Sve je u novcu. Danas napraviš igrača i kako ćeš ga zadržat kad mu Pro Recco nudi sto tisuća eura. A ti te pare nemaš. Ajd sad ti meni reci. Prije, dok smo živjeli u socijalizmu je bio zakon da prije 28. godine ne možeš u inozemstvo i igrači su ostajali u svojim klubovima. Pa i mene bi neko puno ranije uzeo da se moglo. Prije kad ideš u inozemstvo zapravo rješavaš svoju egzistenciju.

Kako riješiti taj problem novca?

– Država treba financirati mlađe uzraste, infrastrukturu, natjecanja. Ali vrhunski rezultat, igrača, e za to treba sponzor, ili više njih. A toga nema. I igrači odlaze. Mi stvorimo Obradovića, Šetku, Sukna, ali zadržati ih ne možeš.

Kad ste Vi odlazili iz Poška u talijanski Volturno dobili se milijun maraka za četiri godine. To je bio transfer svih transfera?

– Transfer u Volturno. Druga su vremena, druge okolnosti, svijet ide naprijed, teško je to uspoređivat sad u ovim vremenima. I benzin više ne košta isto, cijena života općenito. Prije 60, 70 godina je bilo drugačije. Sve je u novcu, to je neupitno. Zato što kad smo mi bili konkurentni i prvaci Europe imali smo 70/80% proračuna velikih Euro klubova. Danas je to puno manje.

Jeli se sjećate nekog posebnog trenutka iz bogate karijere?

– Nema ništa posebno. Svaka utakmica, natjecanje ili trofej ima svoj draž, posebnost. U moje vrijeme igranja bilo je upola manje natjecanja. Velika natjecanja su bila svake 4 godine. Sad je sve drugačiji, ambijent na borilištima, tehnologija, tv…

Otvoreni bazen Poška na Zenti valjalo bi zatvoriti, u funkciji je samo nekoliko mjeseci ljeti.

– Da, to Pošku nedostaje. Bili bi dobro da Pošk krene putem kao i Jadran i da se napravi konstrukcija.Grad će ga morati sanirati, dugo se nije ulagalo. I bilo bi ga dobro natkriti. Po meni bi to bila mobilna krovna konstrukcija. Svoj klub – svoj dom. I Mornar zaslužuje bazen sa slatkom vodom. Ali svega toga nedostaje, kao i kvalitetnih sportskih djelatnika.

Vaš sin Ivan igrao je vaterpolo, gdje je sada?

– U Australiji, u Sydneyu, igra kao stranac na jednom sveučilištu. Ima 34 godine, na zalazu je karijere a igrati može jer ne mora biti njihov student.

U zreloj dobi, sa 56 godina opet ste postali otac. Rodila se mala Rita?

– To je fenomenalno. Da san zna kako je to dobro, kako me ispunjava i prije bi to napravija. Moga bi stranice ispisat svoga uživanja s kćeri.

Vjerujemo mu. Svaka stanica života ispisuje neke važne priče. Sport, obitelj, djeca… Sve prolazi, mijenja se, ali i traje. Bebu kao da znamo cijeli život, uvijek je tu, uvijek aktualan. Sportska faca. Zamislite u to vrijeme kad Deni Lušić i Milivoj Bebić stanu jedan pored drugog. Zlatna Zenta!

 

Hrvatska vaterpolska reprezentacija

Roterdam, Nizozemska, kvalifikacijski turnir za OI u Tokiu

Raspored utakmica u grupi, sve prenosi HTV:

14.02. u 19.00  sati: Hrvatska – Rumunjska

15.02. u 19.00 sati: Hrvatska – Nizozemska

16.02. u 20.30 sati: Hrvatska – Francuska

17.02. u 14.30 sati: Hrvatska –  Rusija

18.02. u 20.30 sati Hrvatska – Njemačka

Moja reakcija na članak je...
Vau
10
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
1
Plač
0
Grrr
0
Molim?
1

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime