Joško Vlašić u svijetu sporta predstavlja istinsku i nemjerljivu vrijednost. Kao bivši atletičar, desetobojac, prvak Mediterana 1983. godine jasno je sebi, kasnije svojoj djeci i mnogim drugim sportašima pokazao put do uspjeha. Rad i samo rad. Odricanje. Samodisciplina. Predanost onome što radiš, silna želja, motivacija i naravno - kontinuitet. Jole nikada nije odustajao od svoje vizije, čak i kada bi kao usamljeni jahač apokalipse bio totalno neshvaćen. Ali, on je znao što radi. Učio je na svojim pogreškama, učio je druge. Recimo, učio je ljude oko sebe o atletici, o skoku u vis. Blanku je na vrhuncu karijere učinio najboljom sportašicom na svijetu, kao atletski kondicijski trener odgojio je Nikolu nogometaša. Pravog nogometaša. Mora mu se reći i da je sina Marina trebao gurnuti ranije u atletiku, da košarka nije bila najbolji izbor. Ali, to Jole zna i sam.
Družimo se preko 20 godina. Napravili smo bar stotinu intervjua. I uvijek imam ono isto zadovoljstvo. I respekt. Kroz godine se razvilo jedno lijepo sportsko prijateljstvo. To je čast i privilegija. Za sportskog novinara biti blizu jedne od najvećih hrvatskih sportskih obitelji, sjesti za isti stol, proživljavati sve uspone i padove, predstavlja pravo malo bogatstvo.
A Jole je neumoran radnik.
I ova mu je nedjelja radna, na svom imanju podno Kozjaka priprema peku za ručak.
Od čega je peka?
- Od kozletine mlade s krumpirima i povrćem iz domaćeg uzgoja.
I koza je isto domaći uzgoj?
- Iz Primorskog Doca, već deset godina svašta tamo nabavljam.
Čime se baviš? Blanka je objesila sprinterice o klin.
- Povrtlarstvom, imam lubenice, tikve, pome, svašta lipoga. Zimi kupusnjače. U ovom trenutku ti gledam Kaštelanski zaljev, Marjan, Šoltu, Čiovo, Vis baš ne. Omara je. Dragi, to je život.
A sport?
- Radim Nikoli programe. Hvala Bogu dobro je, nije ozljeda teška. Magnetna rezonanca je pokazala da će bit sve u redu.
Blanka je objavila da završava karijeru. Bi li nešto mijenjao da možeš, nešto što možda nisi dobro napravio?
- Ne bih. To je bila sjajna karijera. Zamisli, najbolji si sportaš svijeta. To je titula koju na prostoru bivše države nema nitko. Novinari sportski te izaberu. To onda ima težinu. To je tzv. najvanrezultatska titula. A njenih 208 cm najveće dostignuće hrvatskog sporta u "piku". Najveće dostignuće po meni izmjereno. Govorimo o pojedinačnom sportskom dostignuću. Skočila je 208 cm - nema iznad toga. Vrh vrhova.
I ne bi ništa mijenjao?
- Mislim da ne bih. Mislim da je sve bilo kako treba. Moje znanje je sada veće, to je normalno. U ovom trenutku mogu više profitirati od tog mog znanja. Ali cijela priča. Bilo je to sasvim dobro, sasvim kako treba.
Trebalo je dosta discipline da bi se ostvario rezultat.
- Definirajmo slobodu. Svaki posao ima neka svoja pravila. I kad si motiviran onda znaš što se smije, a što se ne smije. Apsolutna sloboda nije dobra. Svi mi na neki način imamo pojmove o tome. Ili što je demokracija. Ali imamo profesionalne odluke. Moramo znati kakve alate možemo koristiti. Apsolutna sloboda ne postoji.
Je li mala Hrvatska mogla iznjedriti još jednu vrhunsku visašicu?
- Mi možemo govoriti samo o osobi koja može dosegnuti vrhunac. Oko te osobe se onda stvara potpora. Ne možemo Blanku napravit u nizovima. Mi smo mala zemlja, nema prostora za veliku selekciju. Nije to realno.
Stanje u atletici, tvoj komentar?
- Što se tiče atletike, korona ju je dobro prodrmala. Malo sportova opstaje. Čak i Igre u Tokiju su ispod svake razine, ne doživljavamo ih više na isti način. Zamisli Blanku na vrhuncu u doba korone? Neke su velike sportaše pojeli ratovi. Moraš malo imat i sreće, a vrhunski atletičari su sada down. Nogomet je opstao zahvaljujući tv-u.
Nikola? Mlad, uspješan. Koji su njegovi limiti?
- Moraš gledat njegove limite i vrhove. On je jako mlad u jakom trenažnom procesu. To danas je daleko od njegovog limita. Njega limitiraju tri stvari. Odlazak u CSKA je pridonio njegovoj afirmaciji, on je ipak sa 23 najbolji igrač ruske lige. To je plod nogometnog znanja, talenta i da si sazrio kao čovjek. Da to sve nosiš na jedan dobar način. Tu su navijači, tvoja igra, nećeš to bit ako si vucibatina. Ta razina je prepoznata od navijača i struke, znači da zaista vrijediš. U stvari. Bolja ekipa, bolja liga i bolji trener su tri faktora koja će ga sutra pogurati, a koja ga danas koče. Jedna bolja ekipa sa svime što nosi i bolja liga i trener će pokazati što on zapravo može. Evo zadnja utakmica, jedno poluvrijeme samo pet puta je dotaknuo loptu. I svaki put je došao u gol šansu.
A kada bi mogao napustiti CSKA?
- Ima dobar ugovor i čvrst. Pazamašna je cijena za koju bi ga klub pustio. Tu smo u jednoj pat poziciji. E sad, je li ga klub mogao prodati na zimu i dobit puno, jer ove zadnje utakmice ne pokazuju da se može dobit toliko novaca. Jer ovisi o igri svoje momčadi. On je dobar, ali limitirano dobar. Ako bude htio otić, to može bit problem. Mogli su za Nikolu dobit 30 ili 35 milijuna eura ove zime od Zenita. Možda će Europsko prvenstvo odlučiti. Recimo Wembley protiv Engleske, ako istrči u prvih 11 onda je to sve moguće.
I tako. Još su mi svježe slike kad je Joško Vlašić kocke od tartana slagao svaki puta kad bi Blanka trenirala na Poljudu jer nije imala dvoranu. On i Bojan. Svaki dan. Sjećam se i kako je svojim rukama uređivao staru proizvodnu halu u Jokera pretvarajući je u dvoranu za trening. Kako je bio marljiv i strpljiv sa svojom djecom, naročito s Nikolom. Jest, nekad bi ispalio boreći se protiv nepravde, ali srećom to nije bilo često. Da je Blanka uzela zlato na Olimpijskim igrama u Pekingu obrijao bi brkove. To je bila oklada! Blanka je uzela srebro... I sada, u svojoj 65. godini života Jole Vlašić sa svojom Venerom uživa. Diše punim plućima. Sadi povrće, gradi, stvara. I gleda CSKA.
Moja reakcija na članak je...