Dok sjedim na utakmicama KK "Split", pomalo i tužan u zadnje vrijeme, pored mene je redovito Slaven, hajdukolog i jugoplastičar, neizbježni putnik u renta-caru, sa svih onih velikih europskih finala žutih:
"Moram ti nešto savjetovat, kad igraju "Split" i "Zadar" ne možeš ti navijat u tekstu, mi pišemo za dalmatinske novine i portale, tako su mene učili Mijo, Jure, Rejo... pa evo da i ja tebi kažem i "Zadar" je naš."
Nego šta je nego naš.
Sjećanje na titulu iz 1986.
Ovih dana sve je u znaku obilježavanja titule prvaka bivše države u košarci 1986. koju je Zadar osvojio pobijedivši Cibonu u trećoj utakmici doigravanja, nakon dvaju produžetaka rezultatom 111:110.
Okupili su se tadašnji košarkaši Zadra, fešta se i na Narodnom trgu, kao nekad kad su ih ono dočekali s peharom i pjesmom "Tornada": "Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan."
I lijepo Zadrani obilježavaju taj svoj i dalmatinske košarke uspjeh, neočekivan i velik, prevelik... Tako je organizirano javno gledanje reprize finala, kviz, druženje s legendama, defile igrača, navijača i svih koji vole zadarsku košarku ulicama ovog lijepog grada.
HRT se također pridružio, pa je jučer emitiran i snimak finala.
"Jesi li vidio koji je spektakl bio", kaže mi Dome, košarkaški zaljubljenik s Gripa, jednog drugog bastiona dalmatinske košarke.
Kako je Zadar srušio moćnu Cibonu
A "Zadar" je stvarno titulu prvaka osvojio iznenada. Cibona je bila projekt zagrebačke privrede i tadašnjih republičkih funkcionera. Vladimir Anzulović uspio je nagovoriti tadašnjeg moćnika Slavka Šajbera, a ovaj okupio direktore Francka, Badela, Kraša i Voća, uvjerio ih da sponzoriraju zagrebačku Lokomotivu. I tako je nastala Cibona, kao skraćenica od Cibus bonus ili "dobra hrana".
Pobjeđivali su Cibosi sve, i Reala i Žalgirisa. Tih sezona 1985. i 1986., predvođeni velikim Draženom Petrovićem, od 6 mogućih trofeja osvojili su 5. Dva puta zaredom bili prvaci Europe.
Cibona je u finalima bila bolja u prvoj utakmici u Domu sportova, pa se onda pokojni Dražen Petrović kao ozlijedio na zagrijavanju u uzvratu u Jazinama. Pa su Cibosi drugu utakmicu igrali bez svog i europskog najboljeg igrača. Tada se igralo do dvije pobjede, navodno su Zagrepčani htjeli još jednom napuniti svoju veliku dvoranu Doma sportova, prodati 12 000 ulaznica za finale, kako je na kraju i bilo, ali uzalud im rezervirana svečana dvorana u hotelu Palace i još jedna dodatna u Intercontinentalu jer sva zagrebačka elita htjela je biti viđena oko Cibosa, ponosa Zagreba, pa i šire. Svi su očekivali trijumf Cibone, na kraju su feštali samo zadarski studenti u Zagrebu i Tornado koji je naravno pratio svoga "Zadra".
A ludilo onda po Kalelargi, Narodnom trgu... Doček, pisma zadarska, kolone automobila od Masleničkog mosta.
Košarkaši su izašli s peharom na balkon Gradske vijećnice, pozdravio ih je prepun Narodni trg.
Večeras u Zadru organiziraju reprizu tog dočeka i slavlja.
Heroji zadarske generacije
Titulu prvaka u Zadar su donijeli: Darko Pahlić, Petar Popović, Milan Mlađan, Ante Matulović, Zdenko Babić, Draženko Blažević, Stojko Vranković, Veljko Petranović, Ivica Obad, Boris Hrabrov, Dragomir Čiklić i Arijan Komažec. Trener je bio Vlado Đurović s pomoćnikom Brankom Šuljkom.
Odigrali su odlično bekovi, Pahlić je davao živost, Ante Matulović stabilnost i bio odličan u obrani, centri su odradili veliku bitku: Vranković, Obad, borio se Veljko Petranović. Prevažno pojačanje iz IMT-a, najbolji šuter lige Milan Mlađan, davao je čitave sezone jednu dodanu vrijednost ekipi.
Nije išlo u početku Petra Popovića, koji će na kraju izrasti u junaka finala i zadarske titule.
Pitali smo legendarnog trenera Vladu Đurovića, koji je i danas dočekan na Kalelargi:
"Popović je počeo i nije ga išlo prvo poluvrijeme, kad sam ga ponovo uvodio u nastavku u igru rekao sam mu: 'Koliko godina igraš, a ništa nisi osvojio. Šta ćeš pričati djeci, čovječe?' Ubacio je 39 poena, od čega 6 trica i odlučio finale. Sretan sam što sam opet u Zadru, nadam se da sam ostavio trag, kao i u Šibenki, znate li da su me zvali i iz Splita svojedobno i možda je i šteta što nisam prihvatio žute, bio bih jedini trener koji je vodio sva tri velika dalmatinska kluba."
Plave gaće i bijele majice Zadrana, koji su stvarno uvijek imali predivne dresove stranih proizvođača, kombinacija koju i nisu nosili baš često, ostat će u sjećanju generacije koja je sretna što je gledala najbolju košarku ikad i ima što pričati djeci.
"Osamdeset šesta oooo", zna nekad skandirati Tornado, zvoni i danas, za uspomene koje traju i ostaju za vječno...
Igraj Zadre, volimo te i da opet budeš najbolji i slavan!
