Ivica Šurjak (68) ovih će dana po treći put postati djed. Iako ne izgleda tako, dapače, još uvijek zrači pozitivnom energijom, vitalan je, mladolik. Godine na njemu ne ostavljaju traga. Priču o jednom od najboljih svjetskih krila sigurno već znate. Sestra ga je s 11 godina odvela trenerima Kačiću i Mladiniću, zavolio ga je Tomislav Ivić. Debitirao je u prijateljskoj utakmici i pobjedi Hajduka od 4-0 protiv Omiša 1970. godine, a 3. listopada 1971. debitirao u prvenstvu protiv Partizana, te postigao pobjedonosni pogodak. U reprezentaciji je u drugi plan potisnuo Dragana Džajića, tamošnju nogometnu legendu. Pa ga u Beogradu nisu voljeli. Ali je zato on volio njima zabijati golove, probijati obranu jureći po lijevom krilu. Igrao je još u PSG, Udineseu, Realu iz Zaragoze. Ivica Šurjak postao je vječan, legenda, pojam Hajduka. U Bilom dresu je osvojio tri prvenstva i pet puta kup bivše države. Na Poljudu je radio kao sportski direktor i generalni manager. Već dugo na Vidilici vodi svoj kafić, u posljednje vrijeme i restoran. Obitelj mu pomaže, njegove kćeri od kojih jedna za 15 dana ima roditi prvog unuka u obitelji. Dvije unučice već su tu.
Dobro Šuro, bašta je puna, s aspekta djelatnika u ugostiteljstvu vide li se bolji dani?
- Čini mi se da s ovom koronom stvari idu puno bolje nego što su bile. Imamo najave za dolazak ljudi stranaca. Inače, lipo misto, ljudi vole ode dolazit, ali eto, dogodila se ta korona di smo svi na neki način dosta patili u poslu i živili u strahu. Ja koronu nisan ima, cijepija san se jedan put i drugi ću put za misec dana.
Jučer su se okupile legende Hajduka kod Vas na Vidilici. Kako ste doživjeli taj susret?
- Pa drago mi je da su veterani zajedno. Gudelj je napravija jednu lipu stvar za jednog našeg prijatelja koji je odavno navijač Hajduka, i u ona vremena gdje je u Jugoslaviji svak imao neki svoj klub, eto on je izabrao Hajduk. Vidim da ima puno ljubavi prema nama, bivšim igračima. Najviše se sjeća Ivana jer je nešto mlađi. Mi smo malo stariji od njega. Ali drago mi je da san ga vidija, da je sretan i da je u Splitu na druženju s nama.
Uskoro počinje Europsko prvenstvo u nogometu. Hrvatska na to natjecanje dolazi kao viceprvak svijeta, kakve su Vaše prognoze?
- Nakon SP koje smo odigrali fenomenalno bilo mi je nekako i normalno da dođe do jedne krize rezultata, krize igre. To je bilo evidentno u utakmicama reprezentacije u posljednje vrijeme, ali ponavljam da uz ova imena koja mi imamo, i uz ove mlade koji dolaze vjerujem da ćemo na EP imati dobru reprezentaciju koja može napraviti već sada neko iznenađenje.
Hajduk je promijenio trenera, zahvalio se Tramezzaniju. Kako ste talijanskog trenera vidjeli na klupi Hajduka? Je li zadovoljio Vas i napravio pomak? Naime, igrači su ga voljeli.
- Pa, Tramezzani je napravija neki pomak čini mi se u igri, možda malo kasno. U početku je igra dosta zatvoreno, na nulu, na rezultat što je u krajnjem slučaju isplativo jer je Hajduk osvojia to četvrto mjesto i igrat će Europu. Ali normalno, kad kažen da je Hajduk četvrti onda po meni sva priča prestaje.
U Vaše doba, doba "Zlatne generacije" priznavala se samo borba za prvaka države?
- To su bila takva vremena, imali smo takvu generaciju, bili smo stvarno klapa, svi odavde, samo dva, tri igrača su možda bila sa strane i to je bilo ono šta bi Hajduk treba imat i danas. Znači, tu ljubav prema klubu koju ne mogu osjećat ovi koji dođu u Hajduka sa strane, a puno ih je po meni. I to puno loših igrača. Znači, nije tu priča teška za objasnit. Po meni, unutar sto kilometara oko Splita se može napravit momčad koja može konkurirat za prvaka Hrvatske.
Podržavate li povratak igrača poput Lovre Kalinića, Marka Livaje?
- To podržavam. I da sam na nekom mjestu u klubu ne bi se boja popričat ni sa Perišićem, ni sa Vlašićem koji su na neki način financijski dobro prošli u životu i kojima će bit drago da se vrate u Hajduka i da pokušaju pomoć.
Je li novi trener Hajduka, Šveđanin Jens Gustafsson dobro rješenje za klub s Poljuda? Može li razumjeti naš mentalitet, ili mislite da su naši, domaći treneri najbolje rješenje za Hajduk? Zar nisu naši treneri s Hajdukom imali najbolje rezultate?
- Kad dovedeš nekoga trenera sa strane onda bi to trebalo bit ime, nešto posebno. Mi smo doveli Edoarda Reju, a prije njega smo pričali s Albertom Zaccheronijem koji je tada bija preskup i to nismo mogli priuštit. Ne znam ništa o ovom Šveđaninu, volija bi da je trener neki s juga, južnije, neki trener koji ima naš temperament i koji može osjetit ovu klimu. I koji će igrat jedan otvoreni balun. Iako čitam da ovaj švedski trener voli igrat ofanzivno... Hajduk se ne smi branit, Hajduk mora imat momčad u kojoj će napravit dosta šansi, to je po meni jedino što treba bit.
Puno mladih igrača se nameće, možda više akcent na njih, Biuk, Ljubičić, Teklić...
- To u svakom slučaju. Ako se sjetimo svih transfera koje je Hajduk napravija posljednjih godina, pa i prije to su sve bile zarade od naših igrača. Nećeš ti ništa zaradit na Diamantakosu i ovima koji ti dolaze sa strane na posudbu, privremno možda naprave neku prednost, neki rezultat. Ali, u konačnici od toga nema ništa. Volija bi da ostane Livaja, on me oduševija iako san zna i prije da je dobar i pravi igrač. Isto tako volija bi da ostane Lovre Kalinić, zatim dovest jednog ili dva igrača i mislim da bi Hajduk moga bit dobar.
Da, baš tako, sve izgleda jednostavno. Ali eto, u Hajduku nije tako. Momčad s Poljuda izborila je tek kvalifikacije za Konferencijsku ligu, valja proći dva kola pa reći da priča ima smisla. Ali da, domaći igrači, puno njih, Hajdukova škola, kostur momčadi naša dica, to je tako više jasno. To je budućnost kluba koji iza sebe ima vojsku vjernih navijača, koji zaslužuju boljeg Hajduka. Kupi - prodaj polovni proizvod nikad nije donio iskorak za klub.
A legendarni Šuro?
On se raduje svom prvom unuku, uživa s obitelji na Čiovu, Vidilici... I ona generacija Hajduka sedamdesetih. Eh, to su bila vremena!
