Dok čekamo početak suđenja splitskom psihijatru optuženom zbog ubijanja ili mučenja životinja (pred Općinskim sudom je zakazana prva rasprava za siječanj 2026. godine), 67 pasa koje je držao u neprimjerenim uvjetima na Orišcu prolaze svoju golgotu…
Nesretne životinje su prvo još neko vrijeme ostale na tom imanju gdje ih je 65-godišnji zaposlenik KBC-a Split Tomislav Pelivan držao ‘iz koristoljublja, radi stjecanja protupravne imovinske koristi organiziranjem i održavanjem borbi pasa’, kako stoji u optužnici. Njemu je bio zabranjen pristup paru vukova (ženka i mužjak) te šest štenaca, uz još 61 odraslog psa u tipu bull terijera, njemačkog i belgijskog ovčara te srednjoazijskog ovčara i kangala.
O životinjama su se brinuli volonteri i zaposlenici Udruge Bestie, što su nastavili raditi kada su psi prebačeni u ‘gradski azil’. Taj pojam je pod navodnicima, jer boksevi i generalno prostor na koji su ih izmjestili iz prethodne gradske uprave nije prihvatljiv za niti jedno živo biće, a kamoli najboljeg čovjekovog prijatelja. Dobro, žurilo im se, bilo je pitanje dana kako bi se psi negdje zbrinuli.
Posjetili smo taj prostor, pronađena je naime lokacija, teren u gradskom vlasništvu tik do odlagališta otpada na Karepovcu: s istočne strane ‘brda’ smeća postavljeni su boksovi i omanji prostor za šetnju i istrčavanje, samo da bi vrlo brzo svi shvatili grešku. Tuda prolazi trasa prve nove prometnice na splitskom području unatrag dvadesetak godina, spoja između čvorova Mravinci i TTTS! Tako su bidni pasi bili osuđeni ne samo ljetni period provesti usred prašine kamiona u prolazu, buke građevinskih strojeva i smrada s Karepovca.
Kako su i fizički njihove nastambe smetale projektu Hrvatskih cesta, pronađena je nova lokacija nešto istočnije. I sve je dogovoreno između Hrvatskih cesta i Grada Splita, i iz državne tvrtke su sve obavili na vrijeme – napravili temelje za novi gradski azil, prebacili dio praznih bokseva, uredili cijeli prostor. Do kojeg se dolazi nekakvim makadamskim puteljcima nakon što se prođe TTTS, vidjeli smo sve još prije mjesec dana kada smo obilazili gradilište za novi cestovni pravac.
Tada su nam iz HC-a kazali da je njihov dio posla obavljen, da je ostatak na gradskoj upravi, da se finišira preseljenje preostalih pasa (srećom, jedan dobar broj ih je u ovih godinu i pol dana udomljen zahvaljujući ljudima velikog srca, a dio je prebačen na druge lokacije) na novu lokaciju.
Pa smo tada, dakle prije više od mjesec dana, poslali službeni upit u Banovinu u kojoj je fazi sve skupa, što se čeka. Odgovor nikad nismo dobili. Čak niti kada smo se prije tjedan dana s istim upitom, po dogovoru, obratili dogradonačelnici Mateji Dorčić koja nam je obećala poslati odgovor. Dakle na pitanja što se radi po (i inače deficitarnom) pitanju gradskog azila za životinje dobili smo muk iz gradske uprave.
Ajde, bilo je drugih problema, formiranje vlasti, pa onda razna nezadovoljstva ljudi (jer čovjek je bitniji na listi prioriteta) po gradskim kotarevima i mjesnim odborima. Pomislili smo naivno da su iz Banovine već dali naloge da se azil dovrši, možda su psi već i prebačeni na novu lokaciju, bila je iduća misao. Pa smo otišli provjeriti preko TTTS-a do rečenog gradskog zemljišta. Na žalost, ništa, praktički ništa se nije napravilo ni pomaklo (ok, ako se ne računa da je jedan boks dobio krov, a i dio konstrukcije je doveden i bačen pored praznih boksova) od rujna kada smo posljednji put bili u ‘kontroli’.
Pomaklo se stanje doduše u obližnjoj šumici koja dijeli budući azil od najbližih kuća s južne strane: između azila i kuća naime prolazi četverotračna prometnica (od Mravinaca do TTTS-a) koju izvođači upravo grade i na tom dijelu su već srušeni borovi, postavljaju se oznake, uskoro će tuda proći strojevi i beton. Kad će se preseliti psi, to je pod upitnikom.
