Jozo Sliško je novi splitski pupoljak kojega predstavljamo. Učenik je 3. razreda Graditeljsko geodetske tehničke škole u Splitu, smjer arhitektonski tehničar. Rođen je u Tomislavgradu u svibnju 2000. godine. U rodnom gradu je pohađao O.Š. Ivana Mažuranića.
Nakon toga školovanje nastavlja u Splitu. Kao dijete uživao je igrati igrice i crtati likove iz stripova. Likove je crtao običnom olovkom ili olovkom u boji, a kada je prelazio iz adolescentske u pubertetsku fazu počeo je raditi nacrte kuća.
Tako je otkrio i razvijao svoje likovne i tehničke potencijale. U Livnu je uzeo poduku iz crtanja lica i slikanja kod profesora akademika Ivice Vlašića. U njegovom ateljeu nastaju prva Jozina ulja na platnu i pasteli.
Trenutno radi crno bijeli portret olovkom kolegice iz razreda, Klaudije Katić, a ona je, kako kaže, zadivljena Jozinim talentom. Jozo još dvoji hoće li upisati Likovnu akademiju ili Arhitektonski fakultet. Daljnje školovanje svakako misli nastaviti u Splitu. Njegovi razredne kolege kažu da pomalo hvata splitski govor i naglasak. Za Jozu kažu da je često u svom paralelnom svijetu umjetnosti, da imponira skromnošću i da je unikatan. Nema sumnje, pred njim je velika budućnost.
Jozo stanuje u učeničkom domu u Splitu. Brzo je prihvatio "splitski đir", ali kaže da mu je u samom početku trebalo malo vremena da se navikne na novu okolinu. Split je postao njegov drugi dom i kaže da bi se teško mogao oprostiti od njega.
- Za ovu srednju školu odlučio sam se zbog interesa u ranijim danima. U Tomislavgradu nema takve škole i Split je bio najbolje rješenje. Ljubav prema crtanju oduvijek sam gajio. Imao sam uvijek izvrsne ocjene iz likovnog. Sve je počelo crtežima superjunaka iz stripova, a onda sam svoj talent počeo unaprjeđivati - kaže nam nadareni 17-godišnjak.
- Većinom radim olovkom i ugljenom. Crtam stvarne osobe, primjerice pjevača kojeg slušam, lijepu ženu i sl. Imam dosta radova, u ovom trenutku 50-ak. Nešto mi je kod kuće, nešto u domu - govori Jozo koji još nije imao svoju prvu izložbu radova, ali bi to želio ostvariti u bližoj budućnosti.
Otkriva nam da mu je svaki njegov sljedeći crtež sve draži, a da ga za portret mole ne samo prijatelji iz razreda nego i mnogi drugi. "Ne mogu se obraniti" - kaže nam uz smijeh.
Dvoji hoće li nakon srednje škole upisati Arhitekturu ili Likovnu akademiju. Ipak, čini se prevagnuti prvo zbog lakšeg zaposlenja.
- Crtanje mi predstavlja odmor. Pobjegnem iz stvarnosti, zamislim se, ne razmišljam ni o čemu drugom, fokusiran sam samo na to. Imam kolegu iz razreda koji također voli crtanje. Pogledamo jedan drugome radove i komentiramo što bi moglo biti bolje - priča nam ovaj 17-godišnjak.
Jozi želimo još puno uspjeha u daljnjem usavršavanju i radu, a u nastavku možete pogledati nekoliko njegovih radova.
