Profesorica Maris Kuzmanić je dugogodišnja podržavateljica utrke Race for the Cure. Sa svojim učenicima i profesorima iz III. gimnazije, popularno zvane MIOC sudjeluje na ovom važnom humanitarnom događaju već šest godina.
„Prošle godine smo osvojili prvo mjesto što je bilo jako emotivno. Za pobjedu našeg Maura nismo znali da će biti posvećena Karli, iako smo cijelu tu godinu bili jako, jako pogođeni njenom bolešću. Pozvala bih sve mlade da se 5.10. odazovu utrci, trče, prošetaju i podrže ljude koji trenutno boluju i koji vode tešku borbu.“, ističe profesorica Kuzmanić.
'Za Karlu'
„Prijavili smo se na utrku na prijedlog nastavnice, s ciljem da trčimo za Karlu, iako ona u početku to nije niti znala. Na samoj utrci bilo je fenomenalno. Moram priznati da dok sam trčao - svi ljudi, tko god je bio - svi su pljeskali, bodrili su me kao prvog. I kad sam stigao u cilj, taj osjećaj ispunjenosti i sreće što sam imao priliku nekom uljepšati dan i bodriti nekoga na taj način, bio je fenomenalan.“, riječi su mladog učenika MIOC-a, Maura Vidovića Vranca, prošlogodišnjeg pobjednika utrke Race for the Cure, koji je tada pobijedio za bolesnu prijateljicu Karlu.
Mauro se prisjeća prošlogodišnje utrke govoreći da mu tijekom trke nije bilo važno kakvo će vrijeme ostvariti, nego je njegov fokus bio samo na cilju: trčati za Karlu i pružiti joj podršku. O tome Mauro kaže: „Da budem iskren, u početku uopće nisam bio svjestan koliko je to velika stvar - trčati za nekoga. Tek poslije, kada su mi svi ljudi dolazili i čestitali, shvatio sam zapravo koliko to znači – dati nekome podršku na takav način.“
Ono što možemo čuti i naučiti od ovog mladog čovjeka jest da je snažna podrška vrlo jednostavna i bez puno riječi, jer kako kaže Mauro - „na cilju sam se odlučio reći nešto vrlo jednostavno i pamtljivo, samo dvije riječi – 'za Karlu'.“
Koliko god je bitan uspjeh, toliko je bitno i živjeti
Karla Vuković, učenica splitskog MIOC-a, prošla je kroz jedno od najtežih razdoblja u životu - borbu s karcinomom. Dok je primala terapiju, cijeli razred bio joj je oslonac. Danas je Karla puno bolje, vratila se u školu i svakodnevnim obavezama, a samo godinu dana ranije Mauro je trčao zajedno s cijelim razredom za prijateljicu Karlu i pobijedio na utrci Race for the Cure.
S Karlom smo razgovarali o njenom iskustvu – terapiji i današnjem životu.
„Za vrijeme utrke bila sam kući i zapravo nisam znala što se događa. Znala sam da se utrka održava, ali nisam znala da su organizirali iznenađenje za mene. I tek nakon što je Mauro zapravo dotrčao na cilj, saznala sam da su sve to organizirali za mene i da su trčali za mene, za moju borbu. To me je jako dirnulo – i moju obitelj - i bilo je jedno predivno iznenađenje. Jako smo emotivni bili, svi skupa kući.“
Karla naglašava kako joj je podrška jako puno značila, posebno prilikom vraćanja u gradivo u školi. Na upit kako gleda svoje iskustvo suočavanja s dijagnozom i terapijom, Karla ističe da je naučila imati svoje ja: „To je jako teška borba, ali te nauči jako puno o životu i o tome koliko vrijediš. Počela sam shvaćati koliko sam vrijedna i koliko sam dobra osoba. Danas se puno manje stresiram. Nije me briga, na primjer, za ocjene, više mi je važnije koliko ću naučiti i kakav ću život imati. Koliko god je bitan uspjeh, toliko je bitno i živjeti.“
Karla nas uči, tijekom razgovora, kako je važno biti pozitivan, cijeniti neke jako jednostavne stvari u životu koje ne shvaćaš dok se ne nađeš u situaciji da, primjerice, ne možeš jesti, ne možeš govoriti ili slično.
„Ne znaš koliko ti to zapravo znači.“
Poručuje svima koji su bolesni da budu hrabri i da vjeruju da će uspjeti u tome jer je vjera najbitnija.
Karla ujedno poziva sve da sudjeluju na utrci Race for the Cure zajedno s njom, jer, kako kaže: „želim, sad kad sam zdrava, pružiti podršku svima koji se bore sa sličnom bolesti, da im bar malo olakšam tu bitku.“
Budite primjer drugima. Pridružite se i dajte podršku. Pokažite da Split i Hrvatska dišu zajedno za zdravlje.
Registrirati se možete na www.raceforthecure.eu
Vidimo se 5. listopada u 11 sati na Rivi!
