Renomirani baletni plesač, koreograf i pedagog Denis Matvienko preuzet će dužnost ravnatelja Baleta HNK Split od 1. veljače 2025. godine. Ukrajinski baletni plesač Denis Matvienko školovao se na Državnoj koreografskoj školi u Kijevu (1987.-1997.), a obrazovanje nastavio na Međunarodnom slavenskom sveučilištu u Ukrajini (2005.-2007.), gdje se obrazovao kao koreografski pedagog i učitelj, javlja HNK Split.
Plesačku karijeru započeo je kao solistu u Marijinskom teatru u Sankt Peterburgu, a kao prvak baleta radio je u Ukrajinskoj nacionalnoj operi u Kijevu od 2002. do 2007. te nastavio u Mihajlovskom teatru u Sankt Peterburgu, a kasnije u Marijinskom teatru od 2009. do 2011. te od 2013. do 2016. godine. Djelovao je i kao umjetnički ravnatelj Baleta u Ukrajinskoj nacionalnoj operi (2013.-2016.) te u Novosibirskom akademskom kazalištu opere i baleta (2020. - 2022.) te kao docent na Odsjeku za klasični balet i pas de deux na Vaganovoj akademiji u Sankt Peterburgu.
Sudjelovao je u projektu "Kraljevi plesa"
Plesao je sve glavne uloge klasičnog baletnog repertoara te u baletnim kreacijama renomiranih koreografa kao što su: G. Balanchine, J. Robins, W. Forsythe, R. Petty, F. Ashton, Y. Grigorovich, A. Gorsky, M. Petipa, N. Makarova, Sir Kenneth MacMillan, V. Chabukiani, E. Klug, N. Duato, A. Ratmansky, H. Lander, C. Wheeldon, M. Bigonzetti, R. Nureyev, P. Lacotte i D. Rhoden.
Kreirao je, producirao i izveo glavnu ulogu u baletnoj izvedbi Veliki Gatsby u koreografiji Dwighta Rhodena (2014.), koja je predstavljena u više od 35 kazališta u Europi i na Bliskom istoku. Pojavljivao se kao gostujući prvak Baleta u Novom nacionalnom kazalištu u Tokiju, Japan (2000.-2015.), Boljšoj teatru u Moskvi, Rusija (2005.-2008.), Teatro alla Scala u Milanu, Italija (2007.-2009.), Opéri de Paris, Francuska (2007.), Američkom baletnom teatru u New Yorku, SAD (2012.-2013.) i Mihajlovskom teatru u Sankt Peterburgu, Rusija (2009.-2022.).
Sudjelovao je u projektu "Kraljevi plesa" uz istaknute plesače kao što su: M. Gomes, D. Hallberg, R. Bolle, N. Tsiskaridze, G. Kot, L. Sarafanov, I. Vasiliev, F. Vogel, Joaquin de Luz i A. Corella.
2.12. Više puta je gostovao i nastupao s renomiranim ruskim kazalištima u Londonu (Covent Garden, Coliseum Theatre). Također je bio autor i su-kreator godišnjeg projekta Balet budućnosti u Sankt Peterburgu (2020.). Tri godine zaredom, projekt je ostvario uspjeh s diplomantima baletnih škola i mladim baletnim plesačima. Ovaj projekt kastinga baleta stvoren je s ciljem pružanja posla početnicima i mladim plesačima. Među selektorima projekta bili su direktori i predstavnici kazališta kao što su Finska nacionalna opera i Balet (Helsinki), Les Ballets de Monte-Carlo, Kraljevska švedska nacionalna opera (Stockholm), Poljski nacionalni balet (Varšava), Marijinski teatar, Mihajlovski teatar (Sankt Peterburg), Baletno kazalište u Dortmundu (Njemačka), Balet Borisa Ejfmana i mnoga druga ruska kazališta. Također je bio autor i su-kreator platforme Baletna scena, platforme za jedinstvo ukrajinskih baletnih umjetnika pogođenih ratnim događajima u Ukrajini. Platforma je stvorila mrežu globalnih kontakata u baletnoj industriji (kazališta, škole, brendovi i umjetnici) koji su bili spremni pružiti podršku ukrajinskim baletnim umjetnicima i studentima, piše HNK Split.
Dobitnik značke Ministarstva kulture Republike Tatarstan
Denis Matvienko, počasni umjetnik Ukrajine (2006.), dobitnik je nekoliko drugih prestižnih nagrada i priznanja. Osvojio je Grand Prix na 4. međunarodnom baletnom natjecanju u Luksemburgu (1997.) i na 3. međunarodnom baletnom natjecanju Rudolfa Nurejeva u Budimpešti, Mađarska (1998.). Također je osvojio zlatnu medalju i nagradu "Vaslav Nijinsky" na 3. međunarodnom natjecanju suvremene i klasične koreografije u Nagoyi, Japan (1999.), Grand Prix na 10. međunarodnom natjecanju baleta i koreografije u Moskvi (2005.) i nagradu "Duh plesa" u kategoriji Zvijezda (2008.). Dobitnik je i značke Ministarstva kulture Republike Tatarstan za postignuća u kulturi (2009.) te međunarodne baletne nagrade "Dance Open" u kategoriji "Najbolji partneri" (2011.).
