Stipe Čogelja, zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije, oprostio se emotivnom objavom od svog strica.
Evo što je napisao.
Otiš'o je Strikan moj polako,
Otiš'o je stazom što vijuga.
Pratile ga neke stare pjesme,
Sve do rijeke kojom teče tuga.
Čogelje su uvijek bile za feštu, ALI nikad tekst i melodiju u potpunosti nismo savladali, ALI smo ipak imali isti cilj. Ljubav! Cijeli moj "politički", a i oni ljudski, život slušao sam sljedeća pitanja...jel ti Ćaća radija u INE, jel ti Mater radila u Konstruktora i jel ti Stric bija Marangun? Je! Bija je Maragnun! Je! Bija je Čovik! Kada bih Vam pokušao opisati svoga Strica, opisao bih Vam ga kao Šimuna Cirenca. Čovjeka koji bi klekao i nasmješio se i podigao TVOJ križ. Tebe, nepoznata čovjeka i mene njegova nećaka. Vinko Marangun! Vinko Cirenac! Vinko kojem nije bio problem ponijeti tuđe drvo, tuđi križ! Vinko koji je učinio da mi uživamo u njegovim ljudskim i drvenim bravurama. Neka se njegova duša nauživa Raja kao što smo se mi nauživali plodova ruku i duše njegove! Volim te Striče (možda ti nikada nisam rekao. Benti našu vlašku krv). Čuvaj nas, a mi ćemo čuvati uspomenu na tebe!
